Foto: Pixabay
– Sestro, a događaju li se čuda kod vas?
– Ponekada bolesnici koji bi trebali živjeti još nekoliko dana ili čak sati odjednom dobiju nevjerojatnu snagu, pa žive još nekoliko mjeseci, radujući se tomu životu. Samo što to za liječnike nije nikakvo čudo, jer ta su ozdravljenja kratkotrajna. Ali ispričat ću vam priču koja mi se dogodila prije nekoliko tjedana.
„Sestro, on je mrtav.“
Dovezli su nam pacijenta. Došao je normalno gore, po stepenicama. Sjeo u fotelju. Počela sam mu objašnjavati po čemu se hospicij razlikuje od bolnice. Rekla sam mu, premda je i sam svjestan da ima tumor, da ćemo se još boriti za život. Prije svega mora dobro jesti. U taj čas netko me trebao na telefonu, pa sam otišla u ured. Nazvao je odvjetnik našeg hospicija. Odjednom mi u sobu bane medicinska i govori mi: „Sestro, on je mrtav.“ Potrčala sam u dvoranu, a one su ga već iz fotelje položile na krevet.
„Sestro, on trideset godina nije bio u crkvi.“
Disanje je prestalo, rad srca prestao, obitelj plače, čovjek je mrtav. Počele smo se moliti. Pitam njegovu kćer je li primio sakramente. A ona kaže: „Sestro, on trideset godina nije bio u crkvi.“ Trčim, zovem svećenika. Govorim da se to dogodilo prije pet minuta, da mu mozak možda još nije odumro.
Počela sam vikati na Boga. „Dao si nam ga u ruke i onda ga uzeo bez pomirenja. Što si nam ga uopće poslao?“
A on me spušta na zemlju i govori: „Pa vi ste tako školovani, sestro, zar ne znate da su sakramenti za žive, a ne za mrtve? Neću doći, a vi se pomolite. Očito mu Bog nije dao tu milost.“ Na te riječi poklopila sam slušalicu. Bila sam sama u sobi i rekla sam: „Pa što nam ga je uopće onda i poslao?“ Počela sam vikati na Boga. „Dao si nam ga u ruke i onda ga uzeo bez pomirenja. Što si nam ga uopće poslao?“
Govorim medicinskoj sestri neka mu da injekciju glukoze i efedrina…
Ulazim ponovno u dvoranu, palimo svijeću, primam ga za ruku i u tom trenutku pojavi mi se misao, ni sama ne znam čujem li dobro: „Glukoza i efedrin.“ Govorim medicinskoj sestri neka mu da injekciju glukoze i efedrina. Ona na to da se ne želi opeći. Moli me neka ne izvodim predstave. Na kraju, ipak mu daje injekciju. Nakon nekog vremena, čovjek ponovno počinje disati.
Ispovjedio ga je i pomazao. Dva sata poslije, čovjek umire
A ja opet telefoniram svećeniku. On meni da sam poludjela. Ipak, došao je. Ispovjedio ga je i pomazao. Dva sata poslije, čovjek umire. Sljedećeg dana pitam liječnika kako djeluje glukoza s efedrinom. On mi odgovara da se koristi kod reanimacije i da uspostavlja rad srca. Sve se slaže, samo što ja nikada dotada za to nisam čula.
Veliko je Božje milosrđe!Ako ti se sviđa ovaj članak, preporučamo ti i ovaj iz iste knjige:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
