Foto: Kristofori
Snježana je sa suprugom nedavno bila s Kristoforima na hodočašću Padru Piju u San Giovanni Rotondo. Svjedoči kako je nakon što je dotaknula staklo iza kojeg se nalaze relikvije Padra Pija, ozdravila. Njezina pluća nakon godinu dana su prodisala. Zbog preboljelog Covida imala je problema s disanjem i brzo se umarala. Sada je, po zagovoru dragog nam sveca, napokon mogla udahnuti. I skoro mjesec dana nakon čudesnog ozdravljenja, Snježana se osjeća sjajno, kaže nam… U nastavku vam donosimo njezino svjedočanstvo u cijelosti.
Nakon pet godina, ostvarena želja
U proteklih pet godina imala sam veliku želju otići u San Giovanni Rotondo kod Padra Pija, no okolnosti se nikako nisu poklapale… Sve do ove godine kad je za moj 60. rođendan suprug za poklon uplatio hodočašće kod Padra Pija.
Bila sam zaista sretna, jer sam to žarko željela. Tako smo, napokon, ove godine, suprug i ja u trećem mjesecu, s Kristoforima, posjetili Padra Pija.
Bilo je prekrasno biti s braćom u autobusu. Pjevali smo i gledali film o Padru Piju. Molili smo….
Svi smo u srcima nosili naše molitve i naše drage, pa tako i ja svoju obitelj: djecu, unuke, a posebno unuka koji je bolestan.
Moram napomenuti da sam prije godinu dana imala jako težak oblik Covida, da sam jedva ostala živa. Imala sam jaku upalu pluća i u posljednjih godinu dana popriličnih problema s disanjem. Stalno sam kašljala i vrlo teško disala, uglavnom u svakom hodu i malom naporu brzo sam se umarala i otežano disala.
„Ovo je stvarno nešto jako“
Drugi dan našeg posjeta Padru Piju, voditelji puta su nas proveli kroz samostan i ćeliju u kojoj je on proživio svoje zadnje godine. Sve je bilo prekrasno i fascinantno te puno milosti Božje.
Kad sam ušla u prostoriju, vidjela sam jednu našu sestru kako drži ruku na staklu jednog okvira na zidu. U tom okviru kroz staklo su se vidjeli nešto kao flasteri, zavoji ili gaze, nešto što je naš Padre očito koristio stavljajući to na stigme koje je imao.
Ta sestra je stajala tako minutu, dvije, odmakla se i rekla „ovo je stvarno nešto jako“ .
…ja sam također stavila ruku i u prvom momentu nisam ništa osjetila, a onda sam malo pritisnula rukom jače i u tom trenutku sam se srušila na pod
Kad se ona maknula od tog okvira, ja sam također stavila ruku i u prvom momentu nisam ništa osjetila, a onda sam malo pritisnula rukom jače i u tom trenutku sam se srušila na pod. Čula sam ljude i glasove oko sebe, ali jednostavno se nisam mogla podignuti s poda. Bilo je prelijepo i htjela sam se tu zadržati što duže.
„Ja mogu disati“
Kada sam se podigla s poda uz pomoć svog supruga, ušla sam u drugu prostoriju i u tom momentu rekla sam „ja mogu disati“ .
Nakon dužeg vremena, to jest otkako sam bila bolesna, napokon sam mogla udahnuti punim plućima i prvi put sam nakon duže vremena tu noć prospavala u miru. Nisam se budila, iako je nesanica bila sastavni dio mog života iza Covida.
Nisam molila Padre Pija za svoje zdravlje, samo sam to dotakla vjerujući da Bog vidi i zna moje potrebe
Moram napomenuti da kad sam išla dotaknuti tu relikviju, nisam molila Padra Pija za svoje zdravlje, samo sam to dotakla vjerujući da Bog vidi i zna moje potrebe.
Željela bih reći da sam jako, jako zahvalna mome dragom Isusu koji mi je preko Padra Pija pomogao.
Za Book.hr svjedočila Snježana (puni podaci poznati uredništvu)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
