Foto: Shutterstock
Dok sam bio pastor male crkve u Kanzasu, posjetio sam jednoga od zemljoposjednika iz župe. Našao sam ga u staji, zabrinuta za jednu od njegovih najboljih krava. Prethodne je noći taj kraj poharala oluja. Krava se nalazila u polju kada je nedaleko nje udarila munja. Iako ju nije pogodila, bila je toliko prestravljena da je odbijala ustati ili to jednostavno nije bila u stanju. (Ako krava ne ustane, osuđena je na smrt.) Vlasnik ju je vukao i gurao, okretao joj rep, zadirkivao ju i prekoravao, ali sve je bilo uzalud. Čak ju je uz pomoć traktora premjestio s otvorenoga u staju, ali je ona i ondje ostala nepomična.
Na poticaj Duha Svetoga, čučnuo sam pred nju, pogledao ju ravno u oči i naglas se pomolio…
Potom je otišao obaviti neke poslove i ostavio me nasamo s kravom. Na poticaj Duha Svetoga, čučnuo sam pred nju, pogledao ju ravno u oči i naglas se pomolio. Zamolio sam Gospodina neka joj ozdravi sjećanje na užas oluje i izagna duh straha. Potom sam njezinu vlasniku otišao pomoći u obavljanju poslova.
Oko pola sata kasnije, vratili smo se i našli kravu kako stoji i zadovoljno preživa. Njezin je vlasnik bio uistinu zapanjen!
Ta je krava ostala potpuno normalna i svakoga je proljeća otelila zdravo tele. Od toga ju je časa njezin vlasnik nazivao „blagoslovljenom kravom”.
Sveto pismo nam donosi najmanje jedan slučaj u kojemu su zlodusi zaista ušli u životinje…
Kršćani obično ne razmišljaju nastanjuju li zlodusi životinje. Oslobađamo ljude, no Sveto pismo nam donosi najmanje jedan slučaj u kojemu su zlodusi zaista ušli u životinje: kada je Isus dopustio legiji zloduha ući u svinje koje su onda jurnule u more i podavile se (v. Mt 8,32; Mk 5,13; Lk 8,33). Nije nam rečeno zašto su zlodusi molili da uđu u svinje. Čini se kako je za njih utješno živjeti u zaklonu tijela, bilo ono ljudsko ili životinjsko.
Evo još jednog slučaja iz prakse.
Taj je pas bio prijateljski raspoložen čak i prema strancima. No, ako bi mu se približilo dijete, smjesta bi se narogušio i toliko uplašio da bi se pomokrio. Upitao sam vlasnicu za njegovu prošlost…
Jedna je od mojih župljanki iz zajednice u Kanzasu bila je umirovljenica kojoj je društvo neprestano pravio pas pasmine baset. Bio je prijateljski raspoložen čak i prema strancima. No, ako bi mu se približilo dijete, smjesta bi se narogušio i toliko uplašio da bi se pomokrio na pod, osobito ako bi dijete trčalo ili se jednostavno brzo kretalo.
Upitao sam vlasnicu za njegovu prošlost. Potjecao je iz legla oštenjena u obitelji s mnogo djece. Djeca su trčala uokolo bez nadzora i grubo postupala sa životinjama na imanju. Štence su često udarala i dražila. Moja je župljanka psića uzela kući čim je prestao sisati te ga je obasula ljubavlju. On je tako odrastao u mirna i pitoma psa – osim kada bi se približila djeca. Neozdravljena sjećanja omogućila su pristup zloduhu straha.
S dopuštenjem župljanke, uzeo sam psa u krilo i zamolio Gospodina Isusa da mu ozdravi strah od djece. Potom sam izagnao duha straha.
Kratko nakon toga, tu sam župljanku posjetio u pratnji svoga sina Johna kojemu su tada bile oko četiri godine. Johnny nije znao da se pas boji djece, a ja sam ga bio zaboravio na to upozoriti. On je stoga otrčao ravno k psu te ga stao milovati i igrati se s njime, a pas se nije bunio! Nije bilo nikakva histerična laveža, ni režanja, ni mokrenja na pod – samo normalan pas koji je otad nadalje volio djecu. (…)
Iz knjige „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje” autorâ Johna i Marka Sandforda. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
VELIKI POPUST! Do 31. prosinca 2019. knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 85 umjesto 120 kuna!
Besplatna dostava za narudžbe iznad 200 kn (više na www.figulus.hr).
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
