Foto: Book.hr
Dolazila teška srca
Dijelim svjedočanstvo o putu upoznavanja i susreta s Marijom, našom Majkom.
Iako sam na početku obraćenja molila krunice, pobožnosti, zvala Mariju svojom Majkom, bila sam žalosna kada sam druge slušala kako joj tepaju i kako su sigurni da su Njezina djeca, jer ja to u svom srcu nisam osjećala. No jednog dana dok sam molila krunicu Duhu Svetom, Gospodin mi je dao da vidim što je u mom srcu, kako ja prilazim Mariji i što mislim o Njoj. Ono što sam vidjela šokiralo me. Ja sam njoj dolazila „teška srca”, misleći da ju svojim dolascima zamaram i da će njoj biti teško učiniti ono što ju molim. Nakon ovoga sam dobila želju da Mariju više upoznajem te sam ju tražila u molitvi, Riječi Božjoj, dokumentima Crkve, knjigama svetaca, proučavala Njezine poruke, Njezina ukazanja na zemlji, slušala svjedočanstva o Njoj…
Susret na seminaru
Nakon nekog vremena, na jednom duhovnom seminaru koji je trajao cijeli dan, dobila sam milost da ju susretnem. Čitav taj dan sve što sam nosila i molila, predavala sam prvo u Njezine ruke. I čudila se kako to stalno činim i kako mi je Ona stalno u mislima. Pred kraj seminara primijetila sam da cijeli taj dan nijednom nisam čula da je Nju netko spomenuo. I dok sam se prisjećala svega što se događalo na seminaru, svih molitvi, predavanja, slavljenja, svjedočenja, u srcu sam počela osjećati jaku bol i žaljenje jer se nisam mogla sjetiti da sam ijednom čula da se Njoj netko obratio i od te boli sam pomislila kako Ona to zaista nije zaslužila. Do tada sam se znala naći na mjestima gdje se Marija nije spominjala iz nekih razloga i bila sam ravnodušna u vezi toga.
Zahvala Mariji
Na kraju seminara jedan čovjek se popeo na binu i zahvaljivao za sve što se događalo na seminaru, zahvalio je i Mariji i dok je izgovarao Njezino Ime, čitavo moje biće oblila je neopisiva radost i ja sam zapljeskala. Prije nego što sam zapljeskala, kroz glavu mi je prošlo ovo: „Ako zaplješćeš, sigurno će se barem dio te mase ljudi okrenuti prema tebi i gledati u tebe.”
Uzela me pod svoje okrilje
No potreba da Mariji zahvaljujem, da ju častim i nekako uzvisim, bila je tako silna i jača od tog nekog straha. I u trenutku kada sam joj zapljeskala (iako se taj pljesak nije orio dvoranom), tada sam ju i susrela.
Dođi na slavljeničko-molitveni dan u Domu sportova: Primi vjerom! 23. 9.
U trenutku kada sam ju susrela, osjetila sam da me uzela kao svoju, postala sam Njezina. Nisam ju vidjela fizičkim očima, no nekako sam znala gdje je. Ona, divna, blaga, ponizna i moćna, sve nas u neopisivoj ljubavi i strpljivosti čeka, čeka da joj dođemo kako bi nam mogla pomoći. Nakon ovog susreta, molitve, pobožnosti, dogme o Mariji… postale su mi jasnije. Jasnije mi je zašto zazivamo Ime Marijino. No najdraže mi je i najzahvalnija sam zato što i ja danas, iskreno iz svoga srca mogu reći: „Hvala ti, Majčice!”
Bog Vas blagoslovio i Marijin zagovor uvijek pratio!
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
