Foto: fizkes, Shutterstock

Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge. Filipljanima 2, 2-7

Može li to zaista biti tako? Mogu li se svekrva i snaha jedna prema drugoj odnositi ovako kako te svetopisamske riječi opisuju kada je u tom odnosu već bilo toliko povrijeđenosti i iznevjerenosti? Vjerujem da mogu! No to pomirenje i zbližavanje jedna od njih treba pokrenuti i potaknuti.

One starije i iskusnije žene u tom odnosu trebaju biti one koje će ponekad nešto i prešutjeti, ali pristupati uvijek u ljubavi i nesebičnosti

Dobro je kada je svekrva ta koja vodi u tom plesu, ali na specifičan način s obzirom da je na njoj da učini korak natrag i pusti svoga sina da sa svojom ženom donosi obiteljske odluke. Ovo je načelo preporučljivo osobito u situaciji kada njezin sin i njegova žena prolaze kroz teškoće u braku. Međutim, postoje oni kritični trenutci kada svekrva treba pružiti ruku pomoći i suosjećanja svojoj snahi kada ona tone u moru očaja.

Građenje mostova

U tim trenutcima svekrva postaje ona koja gradi mostove u odnosu. Kao što most koji spaja dvije obale mora biti čvrst i siguran, tako je potrebna snaga i zrelost da se izgradi most između svekrve i snahe. One starije i iskusnije žene u tom odnosu trebaju biti one koje će ponekad nešto i prešutjeti, ali pristupati uvijek u ljubavi i nesebičnosti.

Nije nam se boriti protiv tijela i krvi, nego protiv neprijatelja naših obitelji koji nas želi uništiti.

Što je svekrvi činiti ako je snaha svome braku zadala smrtni udarac slomivši srce mužu i djeci? Kada netko povrijedi našu djecu ili unučad, u nama se prirodno budi onaj instinkt mame medvjedice koja staje u njihovu obranu kršeći sve što joj je na putu. Pomisao na to da je netko povrijedio njezino dijete, neopisivo je bolna. Upravo se u tim trenutcima trebamo čvrsto držati Božje riječi u svom srcu i umu. Kao što piše u 2 Kor 10, 3, nije nam se boriti protiv tijela i krvi, nego protiv neprijatelja naših obitelji koji nas želi uništiti, osobito malene koji su se našli nedužni usred svega.

Đavao razara obitelj

Nedvojbeno je da je od izuzetne važnosti da svekrva bude svjesna činjenice da đavao želi razoriti obitelj. Na njoj je da ostane u molitvi za svog sina i njegovu obitelj kako bi se osnažila u borbi protiv plodova zla. To je ono najviše što ona može učiniti suočena s tom strašnom situacijom.

Molitva je oružje od kojeg najučinkovitije stradava neprijatelj naših obitelji. Zauzimanje strana i bacanje otrovnih strjelica na onu drugu stranu može samo pridonijeti još većem ranjavanju djece.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.