Foto: Shutterstock

Nekog su mladića doveli pred suca zbog vožnje u pijanom stanju. Kada je sudski izvršitelj izgovorio njegovo ime, prisutni su zaprepašteno rekli: „Optuženik je sučev sin!” Sudac se nadao da je njegov sin nevin, no dokazi su nepobitno pokazivali da je kriv.

Što je sudac mogao učiniti? Našao se pritiješnjen između pravde i ljubavi: budući da je njegov sin kriv, zaslužuje kaznu, no sudac ne želi kazniti svoga sina zbog svoje velike ljubavi prema njemu.

On nevoljko izjavljuje: „Sine, možeš platiti novčanu kaznu od pet tisuća dolara ili ići u zatvor”.

Sin pogleda suca i kaže: „Ali, tata, obećavam da ću ubuduće biti dobar! Volontirat ću u javnoj kuhinji; posjećivat ću starije osobe; otvorit ću dom za zlostavljanu djecu. I više nikada neću učiniti ništa loše! Molim te, oslobodi me!”

Sin moli svoga oca: „Ali, tata, znaš da nemam toliko novca. Mora postojati neki drugi način da izbjegnem zatvor!”

Sudac ga upita: „Jesi li ti još uvijek pijan? Ne možeš učiniti sve što si nabrojao. A čak i kad bi mogao, dobra djela koja ćeš učiniti u budućnosti ne mogu promijeniti činjenicu da si već kriv za vožnju u pijanom stanju.” Doista, sudac shvaća da dobra djela ne mogu poništiti loša djela! Pravda zahtijeva da njegov sin bude kažnjen za ono što je učinio.

Zato sudac kaže: „Žao mi je, sine. Doista bih te volio pustiti. No vezan sam zakonom. Ovaj zločin pretpostavlja kaznu od pet tisuća dolara ili kaznu zatvora.”

Sin moli svoga oca: „Ali, tata, znaš da nemam toliko novca. Mora postojati neki drugi način da izbjegnem zatvor!”

Sudac ustane sa svoje stolice i skine ogrtač, a zatim se spusti do svoga sina. Kad se nađe pred njim oči u oči, posegne u džep, iz njega izvadi pet tisuća dolara te ih pruži sinu.

Sin je iznenađen, ali shvaća da može učiniti samo jedno kako bi izašao na slobodu – treba uzeti novac. Ne može učiniti ništa drugo; ne mogu ga osloboditi ni dobra djela ni obećanja o dobrim djelima. Od sigurne se kazne može spasiti samo ako prihvati očev dar.

Budući da smo svi sagriješili barem jednom u svom životu, Božja beskrajna pravda zahtijeva da on taj grijeh kazni. No Bog, zbog svoje beskrajne ljubavi, želi…

Bog se nalazi u sličnoj situaciji – pritiješnjen je između svoje pravednosti i svoje ljubavi. Budući da smo svi sagriješili barem jednom u svom životu, Božja beskrajna pravda zahtijeva da on taj grijeh kazni. No Bog, zbog svoje beskrajne ljubavi, želi pronaći način da nas ne kazni.

Koji je jedini način da Bog ostane pravedan, a da nas ne kazni za naše grijehe? On mora kazniti nekog bezgrješnog koji dobrovoljno uzima našu kaznu umjesto nas (on mora biti bezgrješan zato što mora platiti za naše, a ne za svoje grijehe, i treba to učiniti dobrovoljno jer bi bilo nepravedno da ga se kazni protiv njegove volje). Bog ne može naći takvog ʽdobrovoljcaʼ među grešnim ljudima, već samo u sebi. Uistinu, taj ʽdobrovoljacʼ je sâm Bog. Upravo kao što je onaj sudac sišao sa svoje sudačke stolice kako bi spasio svoje dijete, tako je i Bog sišao s neba kako bi tebe i mene spasio od kazne. I svi smo zaslužili kaznu. I ja sam je zaslužio. I ti si je zaslužio.

Najveći mit današnjice

Možda si sada pomislio: „Ali ja sam dobra osoba!” U usporedbi s Hitlerom ili čak s tvojim susjedom vjerojatno jesi. No Bog se ne ravna ni prema Hitleru niti prema susjedima; njegovo je mjerilo moralno savršenstvo jer njegova je nepromjenjiva narav upravo to – moralno savršenstvo.

U stvari najveći mit današnjice kada je u pitanju religija upravo je vjerovanje da nebo zaslužujemo svojom „dobrotom”. Prema tome stajalištu nije važno što vjeruješ ako si „dobra osoba” i ako tvoja dobra djela prevaguju nad onim lošima. No, to je pogrešno razmišljanje jer je Bog savršeno pravedan i on zato mora kazniti loša djela bez obzira na to koliko smo učinili onih dobrih. Nakon što smo sagriješili protiv vječnog Bića, a svi smo sagriješili, zaslužili smo vječnu kaznu i tu činjenicu ne može promijeniti nijedno dobro djelo.

Postoji samo jedan problem: upravo kao što otac ne može prisiliti svoga sina da prihvati dar, tako ni Bog ne može prisiliti tebe da prihvatiš njegov dar

Isus nam je došao ponuditi spas od te kazne, došao nam je ponuditi vječni život. Izgubljeni raj iz Knjige Postanka postaje u Knjizi Otkrivenja ponovno stečeni raj. Dakle, Isusova izjava: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6) nije bila proizvoljna tvrdnja već ona odražava stvarnost svemira. Isus je jedini put zato što postoji samo jedan način na koji Bog može pomiriti svoju beskrajnu pravdu sa svojom beskrajnom ljubavlju (Rim 3,26). Kada bi postojao bilo koji drugi način, to bi značilo da je Bog dopustio da Krist umre ni za što (Gal 2,21).

Kao što se onaj otac žrtvovao za svoga sina pijanicu, tako Bog zadovoljava svoju pravdu time što kažnjava sama sebe za naše grijehe nudeći to iskupljenje svakome od nas pojedinačno. Kako bismo bili oslobođeni mi samo trebamo prihvatiti taj dar. Postoji samo jedan problem: upravo kao što otac ne može prisiliti svoga sina da prihvati dar, tako ni Bog ne može prisiliti tebe da prihvatiš njegov dar. Bog te voli toliko da će poštovati čak i tvoju odluku da ga odbiješ. (…)

Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Knjigu možete pronaći u našem Outletu (ovdje) po cijeni sniženoj čak 75% – za samo 30 kuna!