BLISKI PRIJATELJ PADRE PIJA: Objava redovnika koji je bio samo dva sata osuđen na čistilište Jedna nevjerojatna životna priča prijatelja Padre Pija. Fra Daniel Natale (danas Sluga Božji) umro je nakon operacije. Doktori su već izdali osmrtnicu, a fra Daniel se nakon nekoliko sati vratio u život... Ovo je njegovo svjedočanstvo:

Foto: http://www.amicidifradaniele.it/

 

Fra Daniel Natale je redovnik kapucin koji je umro 1994. godine. U srpnju 2017. u San Giovanni Rotondu započeo je proces beatifikacije za proglašenje blaženim ovog kapucina. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se blizu oltara u crkvi gdje je Padre Pijo svakodnevno služio svetu misu – Svete Marije od milosti, u San Giovanni Rotondu.

Završio je samo tri godine osnovne škole. Kao dijete pomagao je roditeljima u polju. Godine 1935. stupio je u novicijat, uzevši ime Daniel. Godinu dana kasnije položio je privremene, a 1940. godine vječne zavjete. Tijekom Drugoga svjetskog rata radio je u Provincijskoj kuriji braće kapucina u Foggii kao prikupljač sredstava i kuhar. 1943. za vrijeme bombardiranja pritrčao je u pomoć ranjenicima, pokapao mrtve i spašavao sakralne objekte. Poslije rata pomagao je vojnicima lutalicama. Godine 1952. u klinici Regina Elena dogodio se izvanredan događaj koji je značajno utjecao na kasniji život fra Daniela.

U klinici

Što se dogodilo u klinici Regina Elena? Brat Daniel je već neko vrijeme patio od bolova u trbuhu, stoga je otišao liječniku. Dijagnoza je bila: rak slezene, što je u to vrijeme bila smrtna kazna. S ovom tužnom viješću otišao je Padre Piju, koji mu je rekao: „Na operaciju.”. On je odgovorio: „Nema smisla. Liječnik mi nije dao nadu. Znam da ću umrijeti.”. Padre Pio je odgovorio: „Bez obzira što ti je liječnik rekao, moraš ići.”. Uputio ga je na određenu kliniku i liječnika, rekavši: „Ne brini, uvijek ću biti s tobom.”.

U jednom trenutku osjetio je da tone u san… Liječnici su pak konstatirali da je pacijent nakon teške operacije pao u komu. Tamo je ostao tri dana. Nažalost, nakon ta tri dana je umro

I rekao je to s takvom snagom i uvjerenjem da je brat Daniel odmah otišao u Rim i pronašao profesora Riccarda Morettija, kojeg je p. Pio naznačio. Liječnik isprva nije pristao na operaciju jer je bio siguran da pacijent neće preživjeti. Na kraju je, po nekom unutarnjem impulsu, odlučio pokušati. Operacija se dogodila sljedećeg jutra. Brat Daniel, unatoč anesteziji, ostao je pri svijesti. Osjećao je veliku bol, ali je nije mogao pokazati. Bio je sretan što je svoju patnju mogao prinijeti Isusu, pritom je osjećao da mu bol koju proživljava sve više čisti dušu.

U jednom trenutku osjetio je da tone u san… Liječnici su pak konstatirali da je pacijent nakon teške operacije pao u komu. Tamo je ostao tri dana. Nažalost, nakon ta tri dana je umro. Izdana je smrtovnica. Obitelj se okupila kako bi molila za pokojnika… Međutim, nakon nekoliko sati, na zaprepaštenje okupljenih, pokojnik se iznenada vratio u život.

Dva sata čistilišta

Što se dogodilo s fra. Danielom u tih nekoliko sati? Gdje mu je bila duša? Evo njegove priče:

„Stajao sam pred Božjim prijestoljem. Vidio sam Boga, ne kao strogog suca, nego kao milosrdnog i ljubaznog Oca. Tada sam shvatio da se Gospodin brine za mene od prvog do posljednjeg trenutka mog života, da me voli kao da sam jedino stvorenje na zemlji koje postoji. Ali shvatio sam da nisam uzvratio beskrajnu Božju ljubav… Bio sam osuđen na dva do tri sata čistilišta. „Kako to?” – pitao sam se – „samo dva, tri sata? I nakon toga ću moći zauvijek ostati s Bogom – vječnom ljubavi?” Skakao sam od radosti i osjećao se odabranim. Odjednom, doživio sam okrutnu i intenzivnu bol koja je došla niotkuda. Čula koja su Boga najviše vrijeđala na ovome svijetu: oči, jezik… doživjela su najveće patnje, a te su patnje bile nevjerojatne, jer se u čistilištu duša osjeća kao da ima tijelo… i da će ta patnja trajati zauvijek.

Otišao sam jednom svom bratu zamoliti ga da se moli za mene. Ovaj brat je bio iznenađen što je čuo moj glas, ali me nije vidio. Pitao je: „Gdje si? Zašto te ne mogu vidjeti?”. Tek tada sam shvatio da nemam tijelo. Govorio sam sebi – „zar nisam trebao biti samo 2-3 sata u čistilištu?… Prošlo je najmanje tristo godina!” Bar sam tako mislio. U jednom trenutku mi se ukazala Djevica Marija koju sam počeo moliti i preklinjati govoreći: „O Presveta Djevice Marijo, Majko Božja, izmoli Boga milost povratka na zemlju za mene, da mogu živjeti i djelovati tamo samo iz ljubavi prema Njemu!”

Primijetio sam prisutnost Padre Pia i također sam ga molio: „Za svoju okrutnu patnju, po tvojim blagoslovljenim ranama, Padre Pio, moli za mene Boga da me oslobodi ovog plamena i da mi dade milost čistilišta na zemlji.” Nakon toga više ništa nisam mogao vidjeti, ali sam shvatio da Pio razgovara s Marijom. Nakon nekoliko trenutaka ponovno mi se ukazala Djevica Marija… Pognula je glavu i nasmiješila mi se. Točno u tom trenutku, vratio sam se u svoje tijelo… Odjednom sam se oslobodio plahte kojom sam bio prekriven. Oni koji su promatrali i molili, uplašeni su pohrlili na vrata, tražeći medicinske sestre i liječnike. Nakon nekoliko trenutaka cijela klinika je stala na noge. Svi su mislili da sam duh.

…toga dana dr. Riccardo Moretti, isti onaj koji je napisao smrtovnicu fra. Daniela, rano je došao u bolnicu. Stao je ispred Daniela i sa suzama u očima rekao: „Da, vjerujem sada: vjerujem u Boga, vjerujem u Crkvu…”

Sljedeće jutro Daniel je sam ustao iz kreveta i sjeo u fotelju. Bilo je sedam sati. Liječnici su obično dolazili oko devet sati. Ali toga dana dr. Riccardo Moretti, isti onaj koji je napisao smrtovnicu fra. Daniela, rano je došao u bolnicu. Stao je ispred Daniela i sa suzama u očima rekao: „Da, vjerujem sada: vjerujem u Boga, vjerujem u Crkvu…”.

Doktor Moretti je prije bio nevjernik. Ne zna se što se točno dogodilo u njegovom životu te noći. Znamo samo da nije ni spavao i da je to bila strašna noć za njega tijekom koje se dogodila njegova unutarnja transformacija. Poput Tome, koji je od nevjernika postao vjernik.

S druge strane, brat Daniel je zapravo živio svoje čistilište na zemlji do kraja života. Uostalom, to je i sam izabrao. Na kraju života rekao je svojoj sestri Feliciji: „Sestro moja, prošlo je 40 godina otkako se ne mogu sjetiti što znači osjećati se dobro!”

Mali grijesi

Koje pouke možemo naučiti iz priče fra. Daniel? Ovaj je fratar kapucin odabrao je višegodišnje patnje na zemlji u zamjenu za nekoliko sati čistilišta nakon smrti. Nikada nije požalio ovu promjenu, štoviše, bio je počašćen što je to u njegovom slučaju bilo moguće. Napominjemo da brat Daniel nije imao ozbiljnih grijeha, jer takvi grijesi prekidaju odnos s Bogom i zatvaraju put spasenju. Okajavao je lake grijehe, osobito manje prijestupe protiv zavjeta siromaštva.

Prvi zaključak je očigledan: patnje u Čistilištu su vrlo teške, a i za lake grijehe treba se iskupiti – bilo na zemlji ili neusporedivo bolnije nakon smrti. Stoga ne trebamo olako shvaćati male grijehe, već ih nastojati izbjegavati, ispovijedati se i kajati se za njih. Često je simbolična pokora koju svećenik daje nakon ispovijedi poticaj da se sami pokajete.

Možemo napraviti blago od životnih poteškoća i patnji prihvaćajući ih i prinoseći ih Bogu kao pomirenje za svoje grijehe i grijehe naših bližnjih. Svaka patnja ponuđena Bogu u nakani za nagradu olakšava čistilište – naše u budućnosti ili nekoga tko je umro sada, ovisno o namjeri.

Brat Daniel je rekao još jednu važnu stvar:

„Ono što uzrokuje najveću bol u Čistilištu nije toliko vatra, iako je intenzivna, već osjećaj da ste daleko od Boga i činjenica da ste na zemlji imali sredstva da izbjegnete čistilište, a niste ih koristili. Svaki put kada duša sagriješi, ona se udaljava od Boga. Ovaj osjećaj udaljenosti, nakon što sam imao viziju Njegove dobrote, ljubavi i brige ubrzo nakon smrti, uzrokuje da duša pati od neizrecive čežnje za Bogom koji je ljubav. Ali ne može mu prići dok se ne očisti.”

Bog nam daje sva sredstva da budemo sveti, odnosno da živimo blizu Krista, u jedinstvu s njim. Radi se o molitvi i sakramentima, hraniti se Božjom riječju i naukom Crkve, a zatim tražiti Božju volju i provoditi je u djelo.

Grijesi nisu samo zlo koje smo počinili, nego i dobro koje smo zanemarili, posebno dobro za spas naše duše. Nakon smrti odgovarat ćemo i za to što nismo iskoristili pomoć koju nam je Bog ponudio, te iskustvo fra. Daniela kaže da će nam to izazvati okrutno samosažaljenje jer tako nepromišljeno živimo na zemlji.

Budi pomoć

Dok je bio u čistilištu, brat Daniel je potražio pomoć od živog brata. Ova činjenica nas podsjeća na istinu da duše u Čistilištu računaju na našu pomoć. Moramo se sjećati duša naših mrtvih i duša koje pate u Čistilištu općenito. Ostaviti ih da toliko pate bez pomoći? Ponudimo im svoju pomoć na način i onako revno kako bismo željeli da nam se pomogne nakon naše smrti.

 

Izvor: hkm-koeln.de; milujciesie.pl; priredila I. Adamić za Book.hr 

 

Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.

Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.

Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.

Podržite naš rad

 

 

 

 

 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.