Kako i naslov govori, 1985. godine dogodilo se manje poznato, praktički nepoznato čudo (zahvaljujući KGB-u i bezbožnim vlastima koji su htjeli zatrti svaki spomen istoga) u Ukrajini blizu granice s Poljskom, praćeno ozbiljnim upozorenjem Bogorodice da su rat i Sud na vratima i gdje je pozvala na hitno pokajanje i obraćenje.
O ovome događaju je pisano u jednim kršćanskim novinama te su ga potvrdili očevici i prisutni klerici.
Članak u kojemu je kopija pisma vezana za ovaj događaj glasi:
„Kopija pisma primljenog iz grada Lvova, blizu poljske granice, 1985.
‘Blagoslovi o Gospode,
pozdrav oče đakone Sergije.
Primio sam tvoje pismo i odgovaram ti sa željom da te obavijestim o nečemu nesvakidašnjem.
Za Uskrsa, 1985. godine, u gradu Lvovu, u katedrali posvećenoj Majci Božjoj, metropolit Ivan je služio.
Ja sam također tamo pristigao, donoseći nekoliko ikona – također sam morao s njime popričati vezano za neke stvari u vezi groblja.
Oko 200 ljudi se nalazilo u katedrali. Nadzornik milicije Ignacijuk je također prisustvovao. Među vjernima su se nalazili i neki koji su bili smrtno bolesni, oni s karcinomom, te invalidi i slijepi.
Ukazanje
Odjednom se na svjetlu crkvenog prozora pojavio oblak, sjajeći kao zrake sunca. Postupno je primio formu ljudske figure i svi su prepoznali da je to Majka Božja. U trenutku tog duhovnog događaja ljudi su počeli glasno moliti i zazivati pomoć.
Ljudi koji su stajali vani su također vidjeli na prozoru lik Majke Božje i pokušali ući moleći glasno.
Svi snažni pokušaji milicije da rastjera vjerne su pali u vodu.
Vizija se nastavila puna tri i pol tjedna
Gomila se samo nastavila povećavati i vijesti o čudu proširile su se poput munje. Počeli su dolaziti ljudi iz Kijeva, Počajevske Lavre, Moskve, Tiflisa i drugih gradova. Vizija se nastavila puna tri i pol tjedna.
Molite, pokajte se za svoje grijehe pošto je jako malo vremena ostalo. Nevolje dolaze, vatra, glad, uništenje i ostale nesreće
Upravitelji Lvova su pitali Moskvu da pošalje vojnu pomoć zajedno sa znanstvenim stručnjacima. Sve im je odobreno. Stručnjaci su došli kao i vojska vođena Himyanintom. Znanstveni stručnjaci su počeli pokušavati dokazati da ne postoje stvari poput čudesa, tako da bi se ljudi vratili kućama i smirili. I najednom, Majka Božja je progovorila:
„Molite, pokajte se za svoje grijehe pošto je jako malo vremena ostalo. Nevolje dolaze, vatra, glad, uništenje i ostale nesreće.
Ne slušajte one koji govore o miru, biti će užasavajući rat. Ljudi će emigrirati na istok ali se od tamo neće vratiti. Nakon svih ovih nevolja doći će strašni Božji Sud. U to vrijeme, Isus Krist će suditi čovječanstvo i nepokajani će biti osuđeni na vječnu muku.
Pokajte se i sve one koji nisu kršteni ja ću sada krstiti.”
Majka Božja je potom uzela vodu iz kaleža koji je bio u crkvi i rukom poškropila prisutne govoreći:
„U ime moga Sina, Isusa Krista, pokajte se i molite dok još imate vremena. Imate uši, ali ne čujete, oči, ali ne vidite. Molim se svome Sinu da vam se smiluje, ali vi se ne kajete i ne molite. Požurite dok nije prekasno. Dolazak mog Sina da sudi čovječanstvo bit će zadnji osmi dan kozmosa. Svi nepokajani grešnici biti će kažnjeni, ali za pravedne Gospod će izgraditi novi život.”
Za vrijeme propovijedi Majke Božje, mnogi su bili ozdravljeni: bogalji, oni bolesni od karcinoma kao i slijepi poput Černišove kojoj je doktor rekao da se ne nada ozdravljenju. Taj doktor je tamo stajao i postao kao mrtav. Tu je također bio invalid bez ruke, koji se žarko molio. Kako su poniženi bili znanstveni doktori kada je ovaj invalid ušao u katedralu bez ruke i izašao iz nje s dvije ruke!
Policijski nadzornik htio je ispuniti naredbu njegova najvećeg autoriteta tako da spali katedralu, no dočim je upalio šibicu, pojavio se sotona poviše njegove glave i izgubio je razum
Milicija je počela izlijevati kerozin i druge kemikalije na crkveni zid i da blokira prozor kroz koji je Majka Božja mogla biti viđena izvana, ali se vizija naglo pomakla na drugi prozor. Ovo je trajalo tri i po tjedna. Policijski nadzornik htio je ispuniti naredbu njegova najvećeg autoriteta tako da spali katedralu, no dočim je upalio šibicu, pojavio se sotona poviše njegove glave i izgubio je razum.
Progon svjedoka
Niti jedna novina nije spomenula ništa vezano za ovo čudo; i naprotiv, autor ovog pisma, Aleksandar Atanazije, i drugi pozvao je KGB i bili su prisiljeni pod prijetnjama potpisati papire koji tvrde da je ovo bila provokacija i fabrikacija. Ali svi su proglasili da neće potpisati takve izjave jer je sve što se dogodilo istina i oni se nisu bojali umrijeti za tu istinu.
Vizija Majke Božje i čudesna ozdravljenja nastavila su se puna tri i po tjedna i ni po noći kao ni danju ljudi nisu napuštali katedralu kako bi otišli svojim kućama. Majka Božja je rekla i mnoge druge stvari, ali više ih se ne mogu sjetiti.
Ja, rob Gospodnji, Aleksandar Atanazije, svjedočim da je sve što sam napisao istina.”
Ruski biskup Ivan rekao je vezano za navedeno: „Ja osobno sam pitao metropolita Savu iz Poljske i deset njegovih svećenika o istinitosti ovog izvještaja kada su posjetili moj samostan u Svetoj Zemlji 1987. godine. Potvrdili su da je ovo apsolutna istina.”
Uredio: Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
