O ovome pišu i ‘mainstream’ mediji: U Solinu istoga dana zaređena trojica braće! Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić predvodio je na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, u subotu 24. lipnja u crkvi Svete Obitelji u Solinu, svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je jednog bogoslova zaredio za đakona te šest đakona za prezbitere. Ovogodišnje ređenje bilo posebno po tome što su fra Marko Pudar i njegov brat Renato zaređeni za svećenika, a treći brat Robert za đakona

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Đakon u župi Svetog Ilije u Metkoviću, fra Marko Pudar zarađen je za svećenika skupa sa petoricom svećenika, don Ivanom Šestom, don Igorom Golešom, don Ivanom Mamićem, don Renatom Pudarom te don Danijelom Maršić u crkvi Svete obitelji u Solinu dok je bogoslov Robert Pudar zaređen za đakona, piše Slobodna Dalmacija.

Možda ste u uvodnoj rečenici prepoznali trojac s istim prezimenom? Radi se o braći Pudar iz Velića, malog mjesta kraj Trilja. I da sva trojica, kako stoji u uvodu, istog su dana zaređena, dva starija brata za svećenika, a najmlađi Robert za đakona.

Iako, kako je Robert nedavno naglasio razgovarajući za portal Dalmacija danas, nije potrebno isticati njihov slučaj kao nešto posebno, tri mladića, iz iste obitelji, da se zarede, i to u istom danu, ne znamo jesmo li ikad čuli/pročitali. Robert je u intervjuu otkrio kako otac i majka imaju samo njih, ali da se nikad nisu protivili njihovim odlukama, pozivu koji su osjetili još u osnovnoj školi.

Peteročlana obitelj – tri poziva

„Često nas ljudi pitaju imamo li još braće i sestara očekujući pozitivan odgovor, ali kad čuju odgovor da nemamo, u isti trenutak vidljivi su pomiješani osjećaji: oduševljenja zbog našega odaziva, ali i neke lažne sućuti radi naših roditelja. Zašto kažem, lažne sućuti? Zato što, ako se gleda bez perspektive vjere i ljubavi prema Bogu, to je za naše roditelje uistinu realan gubitak jer neće imati ‘svoju’ unučad. I to darivanje koje naši roditelji prolaze, vjerujem i uz nutarnju žrtvu, da daruju nešto ‘svoje’, na što po prirodnom redu imaju ‘pravo’, nas ohrabruje.

Nikada na njima nismo vidjeli malodušje, neprihvaćanje ili pobunu protiv Boga, već u ljubavi prema Bogu, radosno prihvaćanje naše odluke, poštivanje naše savjesti. Mi ne posjedujemo jedni druge, niti imamo pravo da projektiramo tuđe živote. To su nam naši roditelji prenijeli, zato smo radosno, slobodno prihvatili poziv da budemo ‘znak Kraljevstva Božjeg’”, kazao je Robert za spomenuti portal.

Zareditelj novih svećenika u našoj Crkvi je bio apostolski upravitelj splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić, s brojnim svećenicima. Rekavši da je ređenje dar ređenicima, cijeloj Crkvi i nadbiskupiji, mons Puljić je zaželio da i ređenici budu dar koji će se velikodušno darivati. Dar ljubavi bez koristoljublja, i dar služenja bez uvjetovanja.

Book.hr