Foto:Unspalsh
Kritičari bi mogli kazati kako s obzirom na činjenicu da ljudi griješe, mora griješiti i Biblija. No i ovdje su upravo kritičari ti koji griješe. Istina je da ljudi griješe, no oni ne griješe uvijek. Znamo da grešni ljudi neprestano pišu knjige u kojima nema pogrešaka. Prema tome grešni ljudi koji su vođeni Duhom Svetim zacijelo mogu napisati knjigu bez ijedne pogreške.
Isus je u nekoliko navrata ustvrdio ne samo da je Stari zavjet Božja Riječ nego i da je ona nepogrešiva
„Ne vrtite li se ukrug kada Bibliju dokazujete pomoću Biblije?” mogli bi upitati kritičari, a mi odgovaramo: Ne, ne vrtimo se ukrug zato što ne polazimo od pretpostavke da je Biblija nadahnuta knjiga, već polazimo od nekoliko zasebnih spisa kojima je povijesna pouzdanost dokazana izvan razumne sumnje. A budući da ti spisi otkrivaju da je Isus Bog, znamo da njegovo učenje o Starom zavjetu mora biti istinito. Isus je u nekoliko navrata ustvrdio ne samo da je Stari zavjet Božja Riječ nego i da je ona nepogrešiva. On je također obećao da će ostatak Božje istine („sva istina”) doći apostolima od Duha Svetoga. Kad se to dogodilo, apostoli su napisali Novi zavjet te su čudesima dokazali svoju vjerodostojnost. Isus, budući da je Bog, jest vjerodostojan, iz čega proizlazi da je Novi zavjet također nepogrešiv. Dakle, to ne znači vrtjeti se ukrug već to znači provoditi induktivno zaključivanje: slijediti prikupljene dokaze tamo kamo oni vode.
Kada naiđemo na nešto neobjašnjivo, tada pretpostavimo da griješimo mi, a ne beskonačni Bog
Kritičari bi nas ovdje mogli optužiti da naš stav o nepogrešivosti nije provjerljiv: „Vi ne prihvaćate pogreške u Bibliji jer ste unaprijed odlučili da ih ona ne može sadržavati!” Međutim, naš stav zapravo jest provjerljiv, dok stav kritičara nije. Objasnit ćemo to.
Prvo, Isusova je vjerodostojnost veoma dobro potkrijepljena dokazima, stoga je razumno vjerovati Bibliji kada naiđemo na sporna ili upitna mjestâ u tekstu. Drugim riječima, kada naiđemo na nešto neobjašnjivo, tada pretpostavimo da griješimo mi, a ne beskonačni Bog. Primjerice, veća je vjerojatnost da su Geisler i Turek neupućeni nego da je Biblija u krivu.
Do današnjeg dana, nakon gotovo dvije tisuće godina proučavanja, nitko nije naišao na takav nerješiv problem
To ne znači da vjerujemo kako je potpuno nemoguće u Bibliji pronaći pogrešku. Uostalom, uvijek postoji vjerojatnost da su naši zaključci o nepogrešivosti pogrešni, jer mi zasigurno nismo nepogrešivi. U stvari, naš bi zaključak o nepogrešivosti bio pobijen ako bi netko mogao slijediti stvarnu pogrešku do izvornog svitka. No, do današnjeg dana, nakon gotovo dvije tisuće godina proučavanja, nitko nije naišao na takav nerješiv problem.
Čak i da Pisma sadrže jednu-dvije pogrešne pojedinosti, povijesna istina kršćanstva time ne bi bila umanjena
Drugo, čak i da se jednog dana dokaže da Biblija nije nepogrešiva, to ne bi pobilo središnje istine kršćanstva. Kao što smo vidjeli, povijesni dokazi koji pokazuju da je Isus naučavao duboke istine, da je izvodio čuda, te da je umro i ustao od mrtvih za grešno čovječanstvo uistinu su vrlo snažni. Čak i da Pisma sadrže jednu-dvije pogrešne pojedinosti, povijesna istina kršćanstva time ne bi bila umanjena. Odmah dodajemo: mislimo da se nikada neće dokazati kako Biblija nije nepogrešiva, a ako se to i dogodi, kršćanstvo će i dalje biti istinito izvan razumne sumnje.
Postoji li bilo kakvo otkriće koje bi nas navelo da prestanemo vjerovati u kršćanstvo? Postoji. Kad bi netko mogao pronaći Isusovo tijelo, kršćanstvo bi bilo pobijeno i mi bismo odustali od njega. Slažemo se s apostolom Pavlom koji je rekao da je naša kršćanska vjera uzaludna ako Isus nije zaista uskrsnuo (1 Kor 15,14-18).
Upravo kao znanstvenik koji proučava prirodni svijet, tako je i znanstvenik teolog stalno u potrazi za odgovorima
Treće, nakon dugogodišnjeg kontinuiranog pažljivog proučavanja Biblije, možemo samo zaključiti da oni koji su u Bibliji „pronašli pogrešku”, o Bibliji ne znaju previše, već premalo. To ne znači da mi znamo kako razriješiti sve poteškoće u Pismima, već znači da ustrajemo na istraživanju. Mi se zapravo ne razlikujemo od znanstvenikâ jer ni oni ne mogu riješiti sve poteškoće ili tajne svijeta prirode. Oni ne niječu cjelovitost svijeta prirode samo zato što ne mogu nešto objasniti. Upravo kao znanstvenik koji proučava prirodni svijet, tako je i znanstvenik teolog stalno u potrazi za odgovorima. Dok tražimo odgovore, broj poteškoća se sve više smanjuje.
Kad bi neki kritičar priznao da je Biblija istinita, on bi morao priznati da više nema potpuni nadzor nad svojim životom, da u svemiru postoji veći autoritet od njega i da taj autoritet možda ne odobrava način života kojim on (kritičar) želi živjeti
Na koncu upravo kritičari zauzimaju stajalište koje smatraju nepobitnim. Što bi ih moglo uvjeriti da je njihovo stajalište pogrešno, odnosno što bi ih moglo uvjeriti da je Isus zaista uskrsnuo od mrtvih ili da je postavka o nepogrešivosti Biblije točna? Možda bi trebali razmotriti dokaze koje smo iznijeli u ovoj knjizi. Nažalost, mnogi kritičari to neće učiniti. Oni neće dopustiti da ih činjenice ometu u njihovoj želji da zadrže kontrolu nad svojim životima. Uostalom kad bi neki kritičar priznao da je Biblija istinita, on bi morao priznati da više nema potpuni nadzor nad svojim životom, da u svemiru postoji veći autoritet od njega i da taj autoritet možda ne odobrava način života kojim on (kritičar) želi živjeti.
Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ Normana L. Geislera i Franka Tureka
Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 30 umjesto 120 kuna možete nabaviti u našim akcijama ovdje.
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
