Foto: Shutterstock

Sviđa mi koncept oproštenja Catherine Marshall o kojem piše u svojoj knjizi Nešto više. Ona kaže da je oproštenje oslobađanje drugoga od naše vlastite osude. Osloboditi nekoga od vlastite osude ne znači da se slažemo s onime što je rekao ili učinio, to jednostavno znači da nećemo biti tuđi suci. Nikoga nećemo osuditi, reći da je kriv. (…)

„Nemojte suditi pa nećete biti osuđeni… oprostite i oprostit će vam se.“ (Lk 6,37) Oslobodite ljude od vlastite osude! Jer ako nisu sigurni da ste im oprostili, neće vam se istinski otvoriti. Vidite, prije ili kasnije će vas ljudi razočarati i iznevjeriti. Ne zato što to žele, već zato što su nesavršeni. Oni moraju znati da ih nećete osuditi kada na vidjelo izađu njihove slabosti, mane i grijesi. Moraju biti sigurni u vaše oproštenje – oproštenje u kojem nema gorčine.

Oprostiti znači da se moraš vratiti u destruktivni odnos. Činjenica je da ima ljudi s kojima možda nikada nećeš moći ostvariti zdrav odnos

Oprostiti jednostavno znači da smo odabrali ne kažnjavati, ali često se ono optereti svakakvim idejama i postane gotovo zastrašujuće. Evo nekih mitova s kojima se borimo:

• „Oprosti i zaboravi“. Pokušajte to izvesti i javite mi ako u tome uspijete!
• Kada oprostiš, bolje ćeš se osjećati. Neki su događaji u tvome životu toliko bolni da ćeš uvijek osjećati povrijeđenost. Nije važno kako se osjećaš nakon što oprostiš. Možda ćeš se osjećati bolje ili nećeš osjećati ništa. Problem nije kako se osjećaš, već nastavljaš li kažnjavati i osvećivati se osobi.
• Oprostiti znači da se moraš vratiti u destruktivni odnos. Činjenica je da ima ljudi s kojima možda nikada nećeš moći ostvariti zdrav odnos. Neki su ljudi toliko emocionalno i društveno oštećeni da nisu u stanju održavati zdrav odnos ni s kim. Oproštenje može biti temelj za uspostavljanje zdravoga odnosa, ali ne zahtijeva vraćanje u nezdrav odnos.

Tako sve postaje jednostavnije. Slobodni smo voljeti i ne moramo stražariti nad drugima

• Ako oprostiš, ulaziš u kompromis ili podržavaš pogrešno ponašanje. Oproštenje se ne bavi nečijom krivnjom ili nevinošću. Pravosuđe to čini. Ako nekome oprostiš, to ne znači da su njegovi ili njezini postupci ispravni. Nepravda je uvijek nepravda.

Napokon, oproštenje nije osjećaj, već odluka. Ne opraštamo svojim sjećanjima ili osjećajima – opraštamo svojom voljom. Odabiremo ne ulaziti u život osvete ili kažnjavanja ili vraćanja milo za drago. Tako sve postaje jednostavnije. Slobodni smo voljeti i ne moramo stražariti nad drugima. Tada pastori mogu biti pastiri, a ne nadzornici. To je velika razlika, razlika koja postoji između ljubavi i procjenjivanja. (…)

Iz knjige „Ljubav, prihvaćanje i opraštanje“ autorâ Jerryja Cooka i Stanleyja C. Baldwina. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.

Book.hr