Prestrašila zvijeri i bikove
„Poučivši se Pavlovim naukom, bogoljubna Teklo, i utvrdivši vjeru s Petrom, pokazala si se od Boga pozvanom prvomučenicom i prvostradalnicom među ženama. Ušla si u plamen kao u cvjetnjak i naoružavši se križem prestrašila zvijeri i bikove. Moli, stoga, vazda hvaljena, Krista Boga, da se spase duše naše!”
Prva od kršćanskih žena koja je stradala kao mučenica
Tako pjeva tropar (liturgijska pjesma) bizantske Crkve svetici koja se u kršćanskoj tradiciji još iz najranijih, apostolskih dana, ističe imenom Tekla (grč. Θέκλα, lat. Thékla). Istočno krćanstvo, konkretno bizantska tradicija, časti ju nazivima „prvomučenica” kao i „ravnoapostolna”, jer je prema tradiciji prva od kršćanskih žena koja je stradala kao mučenica, a također je i pratila sv. Pavla i surađivala u njegovu apostolskom djelovanju u prvoj Crkvi. Časti se kao svetica i u rimskoj (zapadnoj) i u svim istočnim Crkvama i obredima spomendanom 23. ili 24. rujna.
Gasila je sve zemaljske porive dok u njoj nije ostalo samo…
Najopširnije i najranije zapise o Tekli nalaze se u apkrifnim Djelima Pavla i Tekle. Međutim, spominju je i neki veliki crkveni oci i drugi autoriteti prve Crkve.
Tako sv. Grgur iz Nisse (4. st.) u jednoj svojoj glasovitoj homiliji navodi kako je svojim tijelom postala žrtvom Kristovom, živeći asketskim životom i gaseći sve zemaljske porive dok u njoj nije ostalo ništa doli razuma i duha.
Oko 280. godine Tekla se javlja kao lik u Symposionu kršćanskog pisca Metodija Olimpskog, koji navodi da je bila vrsna u filozofiji, književnosti i retorici. Kaže da je svoje znanje božanskih i evanđeoskih stvari dobila od sv. Pavla.
I jedan drugi pisac, Makarij Magnus, oko 300. god. spominje Teklu u svom djelu Apokritik. Njezino mučeništvo se više puta spominje u Djelima mučenika iz 2. ili 3 st., gdje se navodi u molitama i zazivima mučenika sv. Eugenija, pogubljenog za vrijeme Dioklecijana.
I drugi izvori, kao Djela Polieukta (3. st.), spominju sv. Teklu, zajedno s mučenicom Perpetuom, kao uzorima mučeništva. Tekla je bila uzorom mučenica sv. Eugeniji Rimskoj čije je mučeničko svjedočanstvo za Krista zabilježeno u vrijeme cara Komoda (180-192).
Nakon Pavlova govora raskinula zaruke i u šla u sukob s…
Najviše podataka o prvomučenici Tekli, kako je već rečeno, crpimo iz Djela Pavla i Tekle, spisa koji je dio šire zbirke Djela Pavlovih negdje iz 2. st. (prema povjesničarima otprilike oko 180. godine).
Prema tekstu Tekla je mlada plemkinja iz Ikonija (Mala Azija, danas Turska) koja je imala prilike čuti Pavlov govor o djevičanstvu i nakon toga raskinula svoje zaruke i ušla u sukob s vlastitom majkom. Tekla je sve više i zanosnije slušala Pavlove propovijedi, zbog čega su se njezini ukućani pobojali kako će se odreći svega i uzeti zavjet djevičanstva. Prijavili su i Pavla i Teklu vlastima s namjerom da to spriječe.
Međutim, i Pavao i Tekla uspjeli su se čudesno osloboditi i pobjeći u Antiohiju Pizidijsku. Tu je Tekla jedva izbjegla pokušaj silovanja nekog velikaša Aleksandra. Zbog nasrtaja na plemića sud ju je osudio na smrt pred divljim zvijerima. Na čudesan je način preživjela jer su je, kako kaže priča, ženke zvijeri branile od mužjaka.
Tu je Tekla i krštena.
Isposnica, čudotvorka, popularna među…
Ponovno je s Pavlom u Miri, gdje počinje vrlo uspješno propovijedati Evanđelje, pa mnogim ženama postaje uzorom evanđeoskog života u čistoći i poslušnosti Riječi. Tako se polako začinjalo kršćansko monaštvo. Veći i završni dio života živjela je u Seleuciji Cilicijskoj (južna Turska/Sirija, današnji Silifke), gdje se skrasila u špilji kao isposnica. Mnogi su joj dolazili po savjet i molitvu te se uskoro proslavila i kao čudotvorka. To je izazvalo ljubomoru kod gradskih liječnika čiji je posao ugrožavala, pa su joj slali plaćene mladiće ne bi li je obeščastili. Tradicija kaže da je u jednom takvom naletu u njezinoj starosti pobjegla tako što se pukotina u špilji čudesno otvorila i opet za njom zatvorila. Pobjegla je i, kako navodi hagiogragija, došla do Rima, gdje je boravila uz Pavlov grob. Njezina je popularnost među prvim kršćanskim pokoljenjima, svecima i osobito monasima vrlo velika te se njezino štovanje raširilo po svim Crkvama, na Istoku i Zapadu.
U Seleuciji (današnji Silifke u južnoj Turskoj blizu Mediteranske obale) i danas postoje ostatci njezina slavnog groba, uz kojega je boravio i glasoviti sv. Grgur Nazijanski tri pune godine. Opisala ga je u svom poznatom putopisu i ranokršćanska hodočasnica Egerija u 4. st. Obnovio ga je bizantsko-rimski car Zeno u 5. st., a i danas je ondje u sklopu svetišta crkve Agia Tekla.
Manastir sv. Tekle blizu čudesne špilje opustošile terorističke skupine…
U poznatom sirijskom gradu Mallouli, blizu Damaska, gdje stanovništvo još uvijek govori Isusovim aramejskim jezikom, postoji grko-pravoslavni ženski manastir sv. Tekle, sagrađen vrlo blizu njezine špilje i usjekline koja se čudesno otvorila da je spasi, a vidljiva je i danas. To je vrlo poznato kršćansko hodočasničko mjesto, koje je 2013. godine doživjelo upad, pustošenje ali i oslobođenje od islamistih terorističkih skupina Al-Qaede i Al-Nusre. Devet je monahinja odvedeno, a samostan i svetište devastirano. Na oslobođenje monahinja pozivali su papa Franjo i svi poglavari istočnih Crkava, koje se i dogodilo posredstvom libanonskih vojnih snaga u vrlo kratkom vremenu. Na otoku Cipru, u crkvi sv. Mene koja je iz 1. st., nalazi se najstariji reljefni natpis spomena sv. mučenice Tekle. Najzad, 2010. godine u Rimu, arheolozi su u katakombama pronašli fresku sv. Pavla i Tekle, što se smatra najstarijim prikazom velikoga apostola naroda, potječući iz 4. st.
Zaštitnica računala i interneta
Teklu se štuje kao zaštitnicu Taragone u Kataloniji (Španjolska). U zemljama španjolskog jezika u novije se vrijeme Tekla štuje kao zaštitnica računala i interneta jer na španjolskom njezino ime „tecla” znači tipka. Najstarija katedrala u Milanu bila joj je posvećena. U Libanonu postoje 42 crkve njezina imena, a pripadaju ranim kršćanskim Crkvama i obredima.
U današnjem jednako poganskom svijetu – poticaj da krenemo za…
Zbog svoje misionarske i propovjedačke službe, koju je poduzela zajedno sa svetim Pavlom, kršćanski Istok je časti nazivom „ravnoapostolna”. Ona je još jedan svijetli primjer rane Crkve i poticaj mladima danas da krenu za Kristom, žive i propovijedaju Evanđelje, baš danas kada je svijet koji nas okružuje gotovo jednako poganski kao što je bio i u Teklino vrijeme. Mlada i samosvjesna, Tekla je bila spremna ostaviti i zaruke i obiteljski dom zbog većeg i višeg poziva kojemu je ostala vjerna do smrti. Ona i danas povezuje dva plućna krila kršćanske Crkve – istočno i zapadno, kao zajednička svetica prve Crkve. Lijepo o njoj pjeva kondak (liturgijska pjesma) bizantske liturgije:
„Zasjala si ljepotom djevičanstva i uresila se vijencem mučeništva, djevice prave vjere apostolske! Plameni oganj si u rosu pretvorila kao preslavna djevica te molitvom ukrotila razjarene zvijeri kao prvomučenica!” (KONDAK, glas 8.)
