Foto: Shutterstock
Prije dvije godine na jednom susretu u Dugom Selu, koji organiziraju „Kristofori”, stajala sam u redu za blagoslov polaganjem ruku. Pored mene je stajao moj suprug. Svećenik se je najprije pomolio za njega a onda je položio ruku iznad moje glave i molio. U trenu sam se našla na podu u polusvjesnom stanju. Razmišljala sam kako bih trebala otvoriti oči i krenuti kući, a ne ležati. Pa ipak je 21,30 sati, a kćer od 14 godina je sama kod kuće, razmišljala sam.
No, nisam mogla otvoriti oči a divna ugoda me je cijelu obuzela. Usne su mi same išle u osmijeh. Nikada se u životu nisam osjećala tako lijepo. Nakon svega bilo mi je kao da sam se probudila iz najljepšeg sna. Bend je još uvijek svirao. Pokušala sam ustati. Suprug me je uhvatio pod ruku i pomogao mi pa smo krenuli prema autu. Putem sam ga upitala koliko sam dugo ležala. Otprilike pet minuta rekao mi je…
Operacija nije potrebna!
Bila sam srčani bolesnik i te sam godine trebala pristupiti operaciji dva srčana zaliska. Moji simptomi bili su: aritmije i povremeno teško disanje pa čak i ostajanje bez daha uz povremenu bol oko srca. Od tada, od počivanja u Duhu, nemam nikakvih simptoma. Nakon ponovnoga ultrazvučnog snimanja srca kod kardiologa ustanovljeno je da operacija nije potrebna!
Neka je sve na veću slavu Božju!
Za Book.hr posvjedočila Sunčana