Foto: Unsplash, Tim Bogdanov

Duhovni rast i održavanje je teško svladati i to je najvažnija bitka u kojoj moramo pobijediti. Naša duša ovisi o tome, o tome da se naši grijesi ne nakupe i ne pretvore u struje tame koje bi se mogle osloboditi i izmaknuti kontroli. Božji nas anđeli neprestano pozivaju na unutarnje čišćenje kroz ispovijed, post, pokoru
i mrtvljenje. Ta nam oružja pomažu održavati čistoću svoje duše koja je neprestano bombardirana Sotoninim primamljivim prijedlozima.

Đavao nas ne voli pustiti na miru

Đavao nas ne voli pustiti na miru. Kad nosimo na sebi blagoslovljene predmete, to nam pomaže zaštititi se od njegovih ludorija. Ako nosimo križ, demoni će
vidjeti pravoga raspetoga Krista; ako nosimo čudotvornu medaljicu, demoni će vidjeti Djevicu Mariju; a to ih razoružava. Čak i kad odemo na Misu, Sotona je tamo.
Možemo sjediti u klupi, koncentrirajući se na navještaj Božje riječi, a zatim shvatimo da je Evanđelje već bilo pročitano, a mi ga nismo čuli. Neprijatelj je ukrao trenutak i odveo nas nekamo drugamo. On zna koliko je za nas važno čuti Riječ jer ta ista Riječ koja se navješta na Misi uskoro će postati Božje Tijelo. Koliko Isusa primamo kad idemo na Pričest ovisi o tome koliko je Njegova života i Riječi već u nama.

Čak i ako smo duhovno dobro, Sotona će se uvući pokušavajući nam skratiti životni vijek ili nas učiniti bolesnima kroz nešto što radimo – možda ćemo razviti ovisnost, loše veze, prekomjerni rad, loše prehrambene navike, prekomjernost u piću, ili kroz nešto što ne dovodimo u pitanje, čak smatramo i vrlo dobrim.

Sv. Pavao je govorio o gorućim strijelama zloga. Kad nas zli gađa strijelama, to je zbog toga što se on nalazi daleko. Da je blizu, pokušao bi nas zaklati. Stoga su goruće strijele milost, ali moramo biti na oprezu jer se puca na nas cijelo vrijeme. Ipak, kršćanin može svaku strijelu pretvoriti u milost. Ljudskom biću koje živi na Božjem teritoriju ponuđeno je sigurno rješenje za svaku ljudsku dilemu koja se nameće, pa čak i najmanji Kristov vojnik može poraziti najveću đavolsku vojsku.

Vrata su vrlo uska, a put križa je krvav i pun trnja

Pobijediti neprijatelja znači s ljubavlju raširiti naše ruke, leći na drvo križa i dopustiti progoniteljima da nas ponižavaju, pribiju, probodu nam bok i okrune nas trnjem. Gospodin me pitao “Tko si ti da budeš uvrijeđen? Ti si samo glina.” Suprotno od križa je sklupčati se u obrambeni položaj samozaštite i reći “Izdali su me. Ne mogu više vjerovati.” Pozvani smo otvoriti se i slijediti put boli i patnje. Vrata su vrlo uska, a put križa je krvav i pun trnja. Ljudi ne žele ovo trpljenje prihvatiti kao iscjeljenje.

Ulomak iz knjige koju ćete uskoro moći kupiti u biblioteci Figulus: „Pobijediti u bitki za svoju dušu. Isusova učenja prema Marinu Restrepu: sv. Pavlu našeg vremena”, autorice Christine Watkins, u izdanju izdavačke kuće Kyrios