John von Neumann (1903. – 1957.) bio je najsjajnija zvijezda prinsetonskoga matematičkog neba i apostol novoga matematičkog doba. U svojoj 45. godini bio je općenito priznat kao najpoznatiji, najsvestraniji i najinteligentniji svjetski matematičar dvadesetog stoljeća. Nitko nije bio više zaslužan za novootkrivenu važnost matematike među američkom intelektualnom elitom. Manje zvijezda nego Oppenheimer, ne toliko distanciran kao Einstein, kao što je napisao jedan životopisac, von Neumann je bio uzor Nashovoj generaciji. Nije držao mnogo konzultacija, ali se je njegova nazočnost u Princetonu itekako osjetila. „Von Neumann nas je sve privlačio“, pripovijeda Harold Kuhn. Nash mu također nije mogao odoljeti.
Primjenjivao je matematička znanja u brojnim područjima
Vjerojatno zadnji istinski polimatematičar, von Neumann je postigao sjajnu karijeru – čak i više njih – neustrašivo i često ponirući u područja na kojima bi vrlo apstraktna matematička misao mogla dati nove uvide. Njegove su ideje bile rangirane od prvoga nepobitnog dokaza ergodskog teorema do načina prognoziranja vremena, od eksplozivne naprave za atomsku bombu do teorije igara, od nove algebre (prstena operatora) za proučavanje kvantne fizike do sustava opremanja računala pohranjenim programima. Bio je div teorijske matematike već do dobi od trideset godina, a kasnije je postao i polifizičar, ekonomist, stručnjak za oružje i računalni vizionar. Od 150 njegovih objavljenih radova, 60 je iz čiste matematike, 20 iz fizike i 60 iz primijenjene matematike, uključujući statistiku i teoriju igara. Kad je umro 1957. od raka, u pedeset i trećoj godini života, radio je na teoriji strukture ljudskog mozga.
Za razliku od stroga i nezemaljskog G. H. Hardyja, kembričkog teoretičara brojeva koji je bio idol prethodnim naraštajima američkih matematičara, von Neumann je bio svestrano angažiran. Hardy je zazirao od politike, smatrajući primijenjenu matematiku odvratnom, te je smatrao da bi čista matematika, kao vrsta estetske potrage, trebala biti svrha sebi samoj, poput poezije i glazbe. Von Neumann nije vidio kontradikciju između najčišće matematike i najhrapavijih inženjerskih problema, ili između uloge slobodnog mislioca i političkog aktivista.
Model za dr. Strangelovea u filmu Stanleyja Kubricka iz 1963.?
Bio je jedan od prvih onih akademskih savjetnika koji su uvijek bili u vlaku ili zrakoplovu za New York, Washington ili Los Angeles i čija su imena stalno bila u novinama. Napustio je predavanje kad je prešao na Institut 1933., a 1955. je napustio i istraživanje da bi postao važan član Atomske energetske komisije. Bio je jedan od onih ljudi koji su Amerikancima rekli što trebaju misliti o bombi i o Rusima, kao i što trebaju misliti o mirnodopskoj uporabi atomske energije. Navodni model za dr. Strangelovea u filmu Stanleyja Kubricka iz 1963., strastven zagovornik Hladnog rata, zagovarao je prvi udar na Rusiju i nuklearna testiranja. Bio je radoholičar, grub i ponekad čak hladan. Sve u svemu, bilo ga je teško poznavati; vic koji je kružio Princetonom glasio je da je von Neumann zapravo izvanzemaljac koji je savršeno naučio oponašati čovjeka. U javnosti bi, ipak, pokazivao svoju mađarsku uglađenost i smisao za humor. Zabave koje je priređivao u svojoj ciglenoj kući na znamenitu prinsetonskome Knjižničnom trgu bile su „česte, poznate i dugotrajne“, prema Paulu Halmosu, matematičaru koji je poznavao von Neumanna. Njegova britka duhovitost na četiri jezika vrvjela je dosjetkama iz povijesti, politike i dioničke burze.
Njegovo je pamćenje bilo nevjerojatno, kao i brzina kojom je radio njegov um. Mogao je odjednom upamtiti cijelu rubriku telefonskih brojeva. Uistinu je mogao memorirati gotovo sve. Postoje cijele priče o njegovu nadmetanju s računalom u mamutskim izračunima. Paul Halmos spominje u njegovu nekrologu priču o von Neumannovu prvom testiranju elektroničkog računala. Netko je predložio pitanje: „Koja je najmanja potencija broja 2 kod koje je njezina četvrta decimala zdesna 7?“ Prema Halmosovu sjećanju, „stroj i Johnny su počeli zajedno, ali je Johnny bio prvi gotov“. (…)
U Berlinu pohađao predavanja kod Einsteina
Rođen u Budimpešti u obitelji židovskih bankara, von Neumann je neosporno bio napredno dijete. S osam godina je svladao infinitezimalni račun. S 12 godina je čitao djela namijenjena profesionalnim matematičarima, kao Teoriju funkcija Emilea Borela. Volio je i izrađivati mehaničke igračke i bio je još kao dijete ekspert za bizantsku povijest, Građanski rat i suđenje Ivani Orleanskoj. Kad je bilo vrijeme da pođe na sveučilište, pristao je na očev nagovor studirati kemijsko inženjerstvo. Naime otac se je bojao da mu sin ne će moći živjeti kao matematičar. Von Neumann se je držao dogovora s ocem upisavši Sveučilište u Budimpešti, ali je uskoro otišao u Berlin, gdje je provodio vrijeme baveći se matematikom, ujedno pohađajući predavanja kod Einsteina. No uvijek se je uredno vraćao u Budimpeštu na kraju svakog semestra da bi položio ispite. …
Nadahnuo je mnoge mlade genijalce, a među njima i Nasha
Von Neumann je prvo predavao u Berlinu, a zatim u Hamburgu. Profesor u Princetonu na pola radnog vremena postao je 1931., a Institutu za napredne studije priključio se je 1933., kad mu je bilo trideset godina. Kad je došao rat, njegovi interesi su se opet promijenili. Halmos kaže da je „dotada bio vrhunski teorijski matematičar koji je razumio fiziku; ali nakon toga bio je primijenjeni matematičar koji se je samo sjećao svojega teorijskog rada“. Tijekom rata je surađivao s Morgensternom u izradi rukopisa od 1200 stranica Teorija igara i ekonomsko ponašanje.
K tomu je bio glavni matematičar u Oppenheimerovu projektu Manhattan od 1943. nadalje. Njegov prinos izradi atomske bombe bio je prijedlog za primjenu implozijske metode za pokretanje nuklearne eksplozije, što je skratilo vrijeme potrebno za razvoj bombe za otprilike jednu godinu. (…)
Neustrašivim kročenjem područjima udaljenima od matematike nadahnuo je mnoge mlade genijalce, a među njima i Nasha, da čine isto. Njegov uspjeh u primjeni sličnih pristupa različitim problemima bio je zeleno svjetlo za mlade ljude koji su bili više rješavači problema nego specijalisti za koje područje.
Iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Sylvije Nasar, koju do 4. veljače 2018. možete nabaviti po sniženoj cijeni od 80 kuna! (Red. cijena iznosi 120 kn.) J Upravo prema toj knjizi snimljen je poznati istoimeni film, s Russellom Croweom u glavnoj ulozi. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
