Foto: Shutterstock
I vi možete imati blizak odnos sa svojim sinom! Evo kako to rade jedan tata i jedna mama…
Nazvao sam ga ratnikom i junakom i on se danima nije odvajao od mene
Kada sa svojim sinom razgovarate s poštovanjem, to u njemu budi osjećaje bliskosti. Priču koja slijedi ispričao mi je jedan tata:
»Prije nekoliko mjeseci sa svojom sam obitelji otputovao u Prag gdje smo namjeravali provesti vikend. … Cijeli sam vikend proveo pomažući sestrinu mužu sagraditi kućicu na drvetu za njihovu djecu. Postavili smo uže po kojemu se trebalo na nju popeti, a kako se moj nećak malo bojao, moj se sin ponudio da će se popeti prvi. Nakon toga obojica su se nekoliko puta uspela i spustila niz to uže.
Prilikom jednog spusta moj je sin pao s visine od gotovo pet metara. To se događa kada tate ostavite nasamo s djecom. Jako se prestrašio, ali nije ništa slomio. Kada su se mame vratile kući, nisu bile baš sretne kad su čule što se dogodilo, ali ja sam tu situaciju iskoristio kao priliku da svome sinu pokažem koliko ga poštujem. Ispričao sam cijelu priču prikazavši ga kao hrabrog ratnika i junaka. Te su ga se riječi toliko dojmile da se naredna tri dana nije odvajao od mene.
Često znam prijateljima prepričati taj događaj, a moj sin tada redovito dođe do mene i napeto čeka dio kada ću ga nazvati svojim ratnikom i junakom, a onda ode i nastavi se igrati. … Znam da često iznevjerim svoga sina i da kao tata trebam naučiti još mnogo toga, ali također znam da kada ispričam ovu priču, on postaje vitez u sjajnu oklopu.«
Obratite pažnju kako se sin danima nije odvajao od tate zbog toga što ga je on nazvao ratnikom i junakom. U odnosu prema svome sinu tata je pokazao poštovanje stoga je dječak imao želju biti u tatinoj blizini. Volio bih da svaka mama razmisli o tome. Maleni se na dubok način povezao sa svojim ocem, a ista se stvar događa kada se majka sinu obraća s poštovanjem.
„Mama, jesi li ti ponosna na mene?” … „A zašto mi onda to nikada ne kažeš?”
Jedna mi je mama napisala:
»Jedne večeri dok sam svoje sinove stavljala na počinak moj me je petogodišnjak prekinuo u monologu o velikoj ljubavi prema njemu, tužno me pogledao i upitao me: „Mama, jesi li ti ponosna na mene?” Zatečena pitanjem, odmah sam mu, naravno, odgovorila da sam ponosna na njega. A on će na to žalosnim glasom: „A zašto mi onda to nikada ne kažeš?” Od toga se dana trudim savladati i ne zgrabiti ga svaki put kada se on igra na podu kako bih mu izljubila obraze, nego mu samo stavim ruku na rame i kažem kako sam ponosna na njega. On na to samo duboko otpuhne, kaže: „Hvala, mama” i kimne glavom. Vidim da on tada osjeća da ga mnogo više uvažavam nego da ga godinu dana ljubim u obraze.«
Razgovore u kojima se uvažavaju osjećaji vašeg djeteta ne može voditi samo tata. Ovaj je dječak želio od svoje mame čuti da ga ona poštuje i uvažava i to joj je rekao.
Osim toga, ovime je mama bila potaknuta više cijeniti odnos koji njezin suprug ima s njihovim sinovima.
Od 1. do 7. siječnja 2018. knjigu „Majke i sinovi” možete nabaviti po sniženoj cijeni od 70 kuna (red. cijena: 100 kuna)! Popust možete ostvariti ovdje
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
