Foto: Shutterstock
Slijedi priča o snahi čija je svekrva bila alkoholičarka. Ime snahe je Amelia i svojim je mudrim i promišljenim odlukama uspjela izvući najbolje što se moglo u datim okolnostima.
„Kada bi nam moja svekrva dolazila u posjet, nikada nisam znala u kakvom će se stanju ona pojaviti. Sve je ovisilo o količini alkohola koju je popila. Njezino su ponašanje i odnos prema ljudima ovisili o tome što je i koliko je alkohola toga dana popila. Na neki čudan način, bilo nam je drago da na nešto drugo možemo svaliti krivnju umjesto da mislimo da nas ne voli.
Na nju sam uvijek gledala kroz prizmu teškog životnog puta, pokušavajući pronaći objašnjenje i ispriku za njezino ponašanje
Moja je svekrva bila vrlo komplicirana osoba. Iako me je svojim prijateljima uvijek šaljivo predstavljala kao svoju ‘debelu snahu’, trudila sam se istoga joj trenutka opraštati njezino grubo ponašanje. Mome je suprugu uvijek bilo toliko neugodno zbog njezina ponašanja, a ja ga nisam željela stavljati u još neugodniji položaj suprotstavljajući joj se.
Na nju sam uvijek gledala kroz prizmu teškog životnog puta, pokušavajući pronaći objašnjenje i ispriku za njezino ponašanje. Otac joj je bio grub čovjek pun mržnje, majka ju je zanemarivala opterećena vlastitim problemima, a kasnije u životu moja je svekrva dva puta postala udovica. Djeca su vrlo brzo odselila od nje iz razumljivih razloga. Ona je bila tužna, usamljena starica koja je oko sebe podigla zid kako je drugi ne bi još više povrijedili. Zbog toga zida, ni naši pokušaji iskazivanja ljubavi nisu dopirali do nje.
Istoga smo dana stigli u njezinu kuću, gdje smo, na naše veliko iznenađenje, na različitim mjestima pronašli…
Tek nakon što je preminula, shvatila sam da ona nikome od nas nije dopustila upoznati je onakvu kakva je ona uistinu bila. Nažalost, umrla je vrlo naglo. Otišla je ispred kuće iz sandučića izvaditi poštu, kad se je iznenada srušila. Istoga smo dana stigli u njezinu kuću, gdje smo, na naše veliko iznenađenje, na različitim mjestima pronašli polijepljene ceduljice s podsjetnicima. Iznad sudopera, pisalo je na papiriću: ‘Pomoli se za unuka.’ Pokraj ogledala u kupaonici, bio je podsjetnik na molitvu za njezinu unuku. Takve smo ceduljice pronašli u svim prostorijama njezine kuće i nikoga od nas nije zaboravila staviti u molitvu pred Gospodina. Shvatili smo tada da je iza tog stava distance od svih nas bila njezina borba s vlastitim porocima i da je zapravo svoju obitelj voljela najbolje što je mogla.“
Tri ključa za izbjegavanje sukoba
Nakon što sam čula Amelijinu priču, upitah je: „Kako si kroz cijelo to vrijeme uspjela izbjeći sukob uz takvo ponašanje svoje svekrve?“ Njezin sam odgovor sažela u ono što sam nazvala tri ključa za izbjegavanje sukoba. „Koliko god sam željela da moja svekrva bude dijelom našeg obiteljskog života, da uživa u svojim unucima i u svome životu, shvatila sam da neke ljude jednostavno moramo držati na pristojnoj udaljenosti. Oni djeluju destruktivno u svakoj situaciji i zato je potrebno poduzeti mjere kao bi zaštitili sebe i svoju obitelj“…
Iz knjige „Svekrve i snahe” autorice Annie Chapman. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
