Foto: Shutterstock
Što reći… što priznati… reći i priznati mi je da su (uf, nije lako to izreći) i ljubav i poštovanje ovaj tjedan bili kod mene na jako niskim granama.
Kroz cijeli tjedan tvrdoglavo sam se opravdavala, bježala od odgovornosti, jer: „Halo, ja sam ipak trudnica, nositeljica novog života i ja zahtijevam poseban tretman!“
Evo i sad kad ovo zapisujem, naviru mi suze kajanja… Kajem se, žao mi je… Osjećam onu neugodnu knedlu u grlu…
Kajem se što sam svojim reakcijama, svojim uskraćivanjem ljubavi i poštovanja ranila svog supruga, nanijela mu bol, i kajem se jer sam tim svojim postupcima ranila svoga Gospodina…
Hvala ti, Gospodine, na toj spoznaji, hvala ti na daru kajanja, hvala ti i na suzama koje miju moje lice….
Žao mi je… kriva sam…
Iako sam se kroz cijeli tjedan tvrdoglavo opravdavala, bježala od odgovornosti, jer: „Halo, ja sam ipak trudnica, nositeljica novog života i ja zahtijevam poseban tretman!“
Ja zahtijevam?! E da, baš sam se tako nekako postavila. Uz to još želim i da mi se čitaju misli… i da se zadovolje sve moje potrebe i želje koje čak nisam ni izrekla…
Žao mi je… kriva sam…
Žao mi je što nisam s tim svojim osjećajima, željama… stupila pred Tebe, Gospodine, donijela ih Tebi…
Prevelike su moje želje i očekivanja i moj suprug nije neki superman koji ih može 1. očitati (poput bar-koda) i zatim i 2. ispuniti ih.
On često reagira kako reagira, iz svojih rana… Mene te njegove reakcije silno bole i vrijeđaju, a one neće nestati ako ne riješimo uzrok…
Moj suprug, tvoj ljubljeni sin, i on je samo čovjek sa svojim željama i svojim potrebama. Koliko sam ja bila svjesna toga u zadnje vrijeme… bojim se, nimalo… jer: „Ipak sam ja trudnica i ja zahtijevam poseban tretman!“
Moj suprug, Tvoje ljubljeno dijete, izranjeno dijete… Kajem se, Gospodine, na grijehu propusta, kajem se što Ti nisam češće donosila u molitvi svoga izranjenog supruga da ga Ti ozdraviš, da mu Ti poviješ rane… jer samo Ti to možeš… On često reagira kako reagira, iz svojih rana… Mene te njegove reakcije silno bole i vrijeđaju, a one neće nestati ako ne riješimo uzrok…
Zato ti sada, Gospodine, donosim svoga muža, Tvoje ljubljeno dijete, sa svim njegovim ranama, i molim te, liječi ih, ozdravljaj, jer Tebi je, Gospodine, to moguće! Zađi u sve bolne trenutke njegova djetinjstva, kojih je, s obzirom da je odrastao odvojen od roditelja, bilo nebrojeno.
Nadoknadi mu, Isuse, svu ljubav koju nije dobio, a silno mu je trebala, nadoknadi mu to, ispuni te rupe, ispuni te praznine svojom beskrajnom ljubavlju
Dođi, Isuse, sada u te trenutke, u te rane, prelij ih svojom predragocjenom Krvlju i liječi ih! Nadoknadi mu, Isuse, svu ljubav koju nije dobio, a silno mu je trebala, nadoknadi mu to, ispuni te rupe, ispuni te praznine svojom beskrajnom ljubavlju.
A mene, Gospodine, osposobi da ga mogu ljubiti i poštovati, i povijati mu rane zajedno s Tobom, a ne mu na rane bacati sol i kiselinu…
Ja tražim ljubav i poštovanje, a jesam li svjesna da mi to moj suprug, u izranjenom stanju u kakvom se nalazi, često nije u mogućnosti dati i pružiti? Ja sam ta koja moja prestati zahtijevati i tražiti, ja sam ta koja mora odlučiti prva davati, prva ljubiti, prva poštovati!
Ali jesam li ja za to sposobna?! Mogu li ja to?!
Ne mogu ako idem svojim snagama.
Ne mogu svojim snagama. Osposobi me da ga mogu ljubiti i poštovati, i povijati mu rane zajedno s Tobom, a ne mu na rane bacati sol i kiselinu…
Ali ako ja svoje želje i potrebe donesem pred Gospodina, tada će me On osposobiti. Ako mu reknem: „Isuse moj, imam silnu potrebu da me moj suprug mazi i pazi, da mi pruži svu nježnost, da bude sa mnom, ali on u posljednje vrijeme nema nikakvu ni želju ni potrebu za tjelesnom blizinom, za intimnošću… Zbog toga se osjećam nevoljenom, neželjenom, neprihvaćenom… i iz takvih mojih osjećaja dolazi do toga da i ja odbijam njemu pružiti ljubav i poštovanje….
Ali ako ja donesem pred Tebe, Gospodine, te svoje želje i čežnje, te svoje praznine, tada Ti ispunjaš sve moje praznine, i tada me ti osposobljavaš da ljubim i poštujem, bez obzira na sve.
Odričem se svake želje za osvetom, prkosa… Predajem Ti to područje, Gospodine!
Imam tu golemu povlasticu biti nositeljica novog života, biti majka! Hvala ti, Gospodine, na tom velikom daru, na toj golemoj povlastici… Kajem se što često nisam bila na razini zadatka…
Ne mogu se obuzdati u situacijama kada moj suprug grubim tonom, riječima, nasrće na našu djecu. Što s tim situacijama?!
Sada kao trudnica, kao ona koja život nosi i štiti, sada kao da se u meni javlja neki poseban poriv da štitim i svoju veću, već rođenu djecu. Osjećam se poput neke lavice, koja ako joj samo krivo pogledaš mladunče, već kreće rikati. I opet, imam osjećaj da je taj poriv da zaštitim jači od mene, i ne mogu se obuzdati u situacijama kada moj suprug grubim tonom, riječima, nasrće na našu djecu. Tu sam u stanju i fizički se prepriječiti i rikati…
Što s tim situacijama?! Daleko sam i ja od savršenog roditelja, od savršene majke, ali ne mogu podnijeti kad vlastiti suprug vrijeđa našu djecu…
Odgajati djecu, velik je to izazov, golema je to odgovornost… nama povjerena…
Ali jesmo li mi u stanju pružiti im dovoljnu dozu ljubavi, ako je mi sami nismo primili? Jesam li ja, npr. kao dojilja u stanju pružiti svome djetetu mlijeko ako mlijeka u grudima nema?! Naravno da nisam… Ali Gospodin to mlijeko čudesno stvara, i ja ga mogu pružiti svome djetetu. Ovo je pojednostavljen prikaz. Ali slična je situacija s ljubavi, ako Gospodin ne stavi svoju ljubav u mene, ako mu ne dopustim da prvo mene ispuni svojom ljubavlju, tada ja neću moći tu ljubav dalje davati…
Kajem se nanovo što nisam češće donosila k Tebi, Gospodine, svoga muža sa svim njegovim ranama… što očekujem od njega da bude najbolji tata na svijetu, a ne vidim da to ne može biti… jer nosi prebolne, zakopane rane…
Moj suprug, tvoje ljubljeno dijete, tvoje izranjeno ljubljeno dijete, imao je teško djetinjstvo… izranjen je silno… te rane nisu još izliječene, i zbog tih rana, on često nije u stanju reagirati iz ljubavi… on reagira iz rana, i ono područje koje je sada prekriveno ranama, čeka ozdravljenje, čeka ljubav!
Kajem se nanovo što nisam češće donosila k Tebi, Gospodine, svoga muža sa svim njegovim ranama… što očekujem od njega da bude najbolji tata na svijetu, a ne vidim da to ne može biti… jer nosi prebolne, zakopane rane, koje u određenim okolnostima izlaze na vidjelo…
Već su mnoge zajedničke godine za nama, propusta je bilo mnogo…Kajem se zbog svojih propusta, a sada želim ići naprijed, s Tobom, Marijo, k Isusu!
Čvrsto vjerujem, Gospodine, da ćeš se po tim njegovim ranama ti proslaviti, Gospodine!
I govorim Ti sada:
„Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.“ Čuvši to, Isus reče: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.“ (Ivan 7,3-4)
I ja vjerujem, čvrsto vjerujem, Gospodine, da ćeš se po tim njegovim ranama ti proslaviti, Gospodine!
Svjedočila N.N., stvarni podaci poznati uredništvu.
Više o tečaju za brak i veze “Ljubav i poštovanje” možete saznati ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
