Foto: Hodočasnik | Canva
Na povratku s našeg hodočašća Majci Mariji u Međugorje – na kojem smo uživali od 31. ožujka do Cvjetnice, 2. travnja – i naš Leo je s nama podijelio jedno od brojnih milosti koje je primio. Neka te slave, Gospodine, sva djela tvoja!
Ja sam na ovo hodočašće došao s jednom namjerom, da upoznam Mariju. Nisam imao razvijen odnos s Marijom, marijansku duhovnost. Znao sam da ljudi koji vode ovo hodočašće imaju prisan odnos s Njom i htio sam da mi ju Bog preko njih i preko svih ostalih na neki način približi. Cijelo mi je hodočašće bilo jako blagoslovljeno. Iz situacije u situaciju Bog mi je slao neke milosti i stvarno sam jako zahvalan. Izdvojit ću samo ovo.
Bog nam progovara na način na koji mi možemo razumjeti; kroz ono što je nama blisko
Zanimljivo mi je, što je i Šimo rekao, da nam Bog progovara na način na koji mi možemo razumjeti; kroz ono što je nama blisko.
Tu večer kad smo došli, s petka na subotu, sanjao sam toliko živ san da sam se probudio, podigao u postelji i rekao: „Majka sa sindromom Down“. To mi je živo ostalo.
Iduće jutro sam prepričavao prijateljici taj san. Nije mi bilo jasno zašto sam to sanjao i nisam bio siguran je li se radilo o majci koja ima sina sa sindromom Down, ili majku s tim sindromom. Prvo čega sam se tada sjetio je da sam davno čuo kako osobe, djeca s ovim sindromom ne mogu lučiti ‘hormon mržnje’.
„U Mariji nema onog lošeg, nema ničega što nije sama dobrota, što nije samo blagost, što nije sama ljubav“. Meni je to jako puno značilo… …tad sam stvarno primio milost i shvatio da se ne trebam bojati utjecati joj se, da se ne trebam bojati predati joj sve rane
Čuo sam da oni sami od sebe ne mogu mrziti, nego samo imitirati ponašanje nalik mržnji ako to nauče od drugih, dok oni sami od sebe ne mogu imati tu mržnju.*
Negdje pred večer došla mi je živa slika da sam sâm sebi odgovorio, da mi je Bog odgovorio na sve moje sumnje: „Marija je majka sa sindromom Down. U njoj nema onog lošeg, nema ničega što nije sama dobrota, što nije samo blagost, što nije sama ljubav“. Meni je to jako puno značilo. Jer mogao sam ja to znati u teoriji i govoriti to i ponavljati, ali meni je to tad sjelo u srce, tad sam stvarno primio milost i shvatio da je Marija stvarno dobra i da ne moram sumnjati u nju, da se ne trebam bojati utjecati joj se, da se ne trebam bojati predati joj sve rane, i da će me iscijeliti, stvarno. Da joj mogu predati i svoj odnos s mojom majkom, gdje nisam možda dobio sve ono što sam trebao dobiti. Da će mi Ona sve to dati, da je Ona tu; da mi Gospodin po Njoj iscjeljuje te rane. Bila mi je to zaista lijepa slika.
Hvala svima i Bogu i Djevici Mariji hvala!
*Kasnije su mi stručno objasnili da ove osobe proživljavaju različite emocije jednako kao drugi. Ali da je također činjenica kako oni sreću, ljubav izražavaju na snažan način. Da se njihova sreća očituje na čitavu njihovu tijelu. Da ta sreća slobodno izvire iz njihova bića i djeluje vrlo zarazno na sve oko njih.
Pročitajte i ova svjedočanstva s hodočašća:
>>> ‘Moje ime je Emina. To vam vjerojatno govori da nisam katoličke vjeroispovijesti’
>>> Nije mogla zatrudnjeti 7 godina, a onda je dobila riječ: ‘Potomstvo će tvoje biti veliko…’
>>> Prošle godine nije mogla hodati, a sada se – u 69-oj godini – popela na Križevac i Brdo ukazanja
Svoje svjedočanstvo nam možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
