„Mama, zašto se ti tako ljutiš na baku?“ Majka je otišla u prijevremenu mirovinu, ostavila svoju kuću, mjesto i preselila se u Zagreb da bi meni čuvala dijete. Ostavila je svoj život da bude meni 24 sata na raspolaganju, sve dok dijete nije krenulo u školu. Nisam poznavala svoje rane, jer nakon svega toga što je za mene učinila, mama mi je išla na živce

Foto: Pixabay

Mlada gospođa Marija nije nikad imala dobre odnose s roditeljima, a ponekad ni s drugim ljudima. Bila je uvjerena da nema nikakvih duhovnih rana i da je njezina prošlost bila idealna.
Imala je veliku ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji i molitvi krunice te je nakon seminara započela moliti za iscjeljenje rana kroz radosna otajstva krunice.
Evo kako je gospođa Marija to zapisala:

Redovna sam profesorica na umjetničkoj akademiji, čula sam za seminar s. Biserke, inače su mi se svidjela predavanja koja sam ranije slušala. Došla sam prvi dan i nije mi se svidjelo, jer mi se činilo da se naglašava kako su uzroci problema uvijek u djetinjstvu.

Ono što sam ipak čula bilo je da se za ozdravljenje rana mogu moliti kroz otajstva radosne krunice

Prijateljici se svidjelo i ona je odlučila proći drugi i treći dio. Ono što sam ipak čula bilo je da se za ozdravljenje rana mogu moliti kroz otajstva radosne krunice. Kad molimo sami, uz otajstva zamolimo Isusa da ozdravi to razdoblje našeg života.

…sjetila sam se da smo teško živjeli

Počela sam moliti i kao da mi se razvio film iz prošlosti, sjetila sam se da smo teško živjeli. Majka me teško rodila, otac je pio, dovodio druge žene kući, trošio na njih, dok smo mi živjeli u siromaštvu, obitelj je gladovala. Često je vikao i tukao nas, majka se razvela i nastavila sam živjeti s njom u podstanarstvu, ali u miru. S ocem nisam imala puno kontakta, nisam ga voljela. Kad sam počela moliti krunicu, molila sam i za njega i za majku, što me iznenadilo, jer sam ga bila zaboravila.
S majkom sam bila jako bliska, radovale smo se svim malim stvarima koje smo pomalo nabavljale, kao prve papuče. Bila sam nadarena i majka je radila da bih ja mogla učiti. Završila sam fakultet, udala se, imam sina i mislila sam da je ta prošlost završena.

Majka je otišla u prijevremenu mirovinu, ostavila svoju kuću, mjesto i preselila se u Zagreb da bi meni čuvala dijete. Ostavila je svoj život da bude meni 24 sata na raspolaganju, sve dok dijete nije krenulo u školu.

„Mama, zašto se ti tako ljutiš na baku?“

Nisam poznavala svoje rane, jer nakon svega toga što je za mene učinila, mama mi je išla na živce. Čak mi je sin rekao: „Mama, zašto se ti tako ljutiš na baku?“
Nakon što sam neko vrijeme molila krunicu, počela sam nazivati majku kao nekad, s ljubavlju, da je pitam kako je, treba li što? Nije mi više išla na živce, išla sam radosno k njoj, mogla sam je od srca zagrliti i opet sam je voljela.

Otkrila sam zašto nisam mogla slušati cijeli seminar. Nisam mogla dalje jer je s. Biserka rekla kako dok rane ne ozdrave, ne možeš dalje rasti

Shvatila sam da su u meni ozdravile rane koje nisam ni prepoznavala, ali koje su zagušile ljubav prema majci. Otkrila sam zašto nisam mogla slušati cijeli seminar. Nisam mogla dalje jer je s. Biserka rekla kako dok rane ne ozdrave, ne možeš dalje rasti. Tad sam razumjela zašto nisam mogla ići dalje, ne zbog nevažnih stvari koje sam trebala obaviti, nego jer su me sprečavale rane kojih tad nisam bila ni svjesna.

O razlozima zašto nam potrebno duhovno iscjeljenje i o iscjeljenju rana čitajte u novoj knjizi „Lijek ranjenom čovjeku našega vremena”, autorice s. Biserke Jagunić. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabviti ovdje.