Foto: Unsplash, Josh Applegate 

Dok su stari i mladi puni radosti promatrali slatkoga Isusa, Ines se razočarano obratila majci: „Majko, pa to uopće nije onaj živi mali Isus kojega sam maloprije vidjela na oltaru!“ Seljanka je tresla glavom čudeći se kakve neobične ideje noćas ima njezina kćerkica, a inače je u crkvi uvijek bila dobra kao anđeo. „Moli, dijete, i šuti već jednom“, govorila je majka svojoj kćerkici. Ines je potom poslušno sklopila svoje ručice jer je upravo započinjala druga sveta misa.

„Majko, vidi! Tamo je opet mali Isus u ruci svećenikovoj. O kako je lijepo! Miče se i smješka mi se. Majko, zar ga ti ne vidiš?“

No nakon posvetnih svećeničkih riječi desni se kažiprst iznova podigao uvis: „Majko, vidi! Tamo je opet mali Isus u ruci svećenikovoj. O kako je lijepo! Miče se i smješka mi se. Majko, zar ga ti ne vidiš?“ I zaista je mala Ines i drugi put doživjela isto čudo sve dok mali Isus ponovo nije nestao po pričesti svećenikovoj. I u trećoj je svetoj misi imala tu istu veliku milost.

Vijest o tome čudnom događaju raširila se uskoro po cijelome selu i okolici

Pojedini su vjernici zamijetili malu seosku djevojčicu te su nakon svete mise malenoj postavljali mnoštvo pitanja. Ines je puna radosti pričala kako je vidjela maloga Isusa koji je gledao ljude i blagoslivljao ih. Vijest o tome čudnom događaju raširila se uskoro po cijelome selu i okolici. I svećenik je za to doznao pa je Ines dozvao k sebi.

Test za djevojčicu

Dječji je jednostavno odgovarala na sva njegova pitanja, ali ne upavši ni u kakvo proturječje. Iz njezinih je velikih nevinih očiju i jednostavnih odgovora blistala očevidna istina. Svećenik je dobro razumio to divno ukazanje tijekom njegove svete mise kao ljubazan „mig“ Božji na valjanost njegova ređenja, a time i njegove pretvorbene punomoći. Usprkos tomu, nije si dopuštao nerazboritost i lakovjernost. U svojoj je velikoj bojažljivosti potiho promišljao o jednoj probi.

…svećenik je sa sobom ponio tri velike hostije na oltar. Za pretvorbe je samo dvije od njih pretvorio, dok je treću hostiju od početka stavio na stranu ne posvetivši je

Nakon nekoliko dana, kad je malena opet kao i obično došla na svetu misu, svećenik je sa sobom ponio tri velike hostije na oltar. Za pretvorbe je samo dvije od njih pretvorio, dok je treću hostiju od početka stavio na stranu ne posvetivši je. Pri pričesti blagovao je jednu od dvije posvećene hostije, a drugu je posvećenu hostiju stavio pored neposvećene hostije.

Svaka sumnja otklonjena

„O, da! U ovoj hostiji vidim maloga Isusa, ali u drugoj ne. O kako je lijep!“

Pozvao je Ines do oltarskih stuba te ju, pokazujući na dvije hostije, upitao: „Vidiš li i sada maloga Isusa?” Malena je odmah prstom pokazala na posvećenu hostiju i radosna uzviknula: „O, da! U ovoj hostiji vidim maloga Isusa, ali u drugoj ne. O kako je lijep!“ Sada više nije mogao, a ni htio dalje sumnjati. Zahvalio je malomu Isusu sa suzama u očima i iz sveg srca što ga je po tome očiglednom čudu oslobodio njegove savjesne bojažljivosti. Ines je kasnije stupila u siromašni samostan i živjela pobožno i sveto u strogoj pokori sve dok je mali Isus nije pozvao k sebi u vječnu božićnu i nebesku radost.
(blažena Ines de Moncada)

fra Petar Ljubičić, Book.hr