„Čudo, čudo!“
U talijanskom gradiću Genazzanu (Lazio), nedaleko od Rima, nastalo je krajem srednjega vijeka veliko svetište Majke Božje dobroga savjeta. Od 1356. tim svetištem upravljaju redovnici augustinci. Prema legendi ondje je na čudesan način 25. travnja 1467., u vrijeme službe pape Pavla II., prenesena slika Majke Božje, koja se stoljećima prije toga štovala u albanskom gradu Skadru (Shkodër). Predaja govori da su sliku donijeli anđeli kako bi je spasili pred turskim nadiranjem. Toga dana u Genazzanu, 45 kilometara jugoistočno od Rima, svečano se slavio blagdan svetog Marka, zaštitnika župe. Sabralo se mnogo vjernika iz susjedstva, pa i iz samog Rima. Nakon što je završila služba Božja, na crkvenom trgu odvijalo se pučko veselje. Iznenada je zazvonilo crkveno zvono, a nije bilo vrijeme ni za službu Božju ni za pozdravljenje. Zvono je zazvonilo samo od sebe i odjeknula je umilna glazba. Na nebu se je pojavio sjajan bijeli oblačić koji se spuštao sve niže. Odjednom je postala vidljiva slika Majke s Djetetom. Odjeknuli su povici: „Miracolo, miracolo!“ („Čudo, čudo!“) Mnogi su pali na koljena i sklopili ruke, a u očima su im zablistale suze radosnice. Čuđenje je još više poraslo, kad je slika odlebdjela prema nedovršenoj augustinskoj crkvi i zaustavila se lebdeći unutar zida visoka jedva dva metra.
Proslava Majke dobrog savjeta
Uz tu sliku, najprije nazvanu Gospa od Raja, razvila se u Genazzanu velika pobožnost, koja traje sve do današnjih dana. Čudesna slika nazvana je „Majkom dobrog savjeta“, prema crkvi u kojoj je smještena. Genazzano je svesrdnim nastojanjem augustinaca poznat kao veliko marijansko svetište ne samo u Italiji nego i diljem Europe i svijeta. Mnogi su pape svetište u Genazzanu obdarili brojnim duhovnim povlasticama, a neki su tamo odlazili i kao hodočasnici. Urban VIII. posjetio je Genazzano 1630., a Inocent XI. sliku je 1682. dao okruniti. Benedikt XIII. uveo je 1727. proslavu Majke dobrog savjeta u crkveni kalendar.
Pio IX. posjetio je Genazzano više puta, a njegov nasljednik Leon XIII. dao je postaviti sliku Majke dobrog savjeta u glasovitu Sikstinsku kapelu. On je 22. travnja 1903. u Lauretanske litanije uveo zaziv: „Majko dobroga savjeta, moli za nas!“ Imao je sliku Majke dobrog savjeta u svojoj radnoj sobi i često se Majci Božjoj obraćao za savjet. Pio XII. stavio je svoj pontifikat pod zaštitu Majke dobrog savjeta i sastavio molitvu u njezinu čast. Veći dio crkve Majke dobrog savjeta u Genazzanu uništen je u Drugom svjetskom ratu, ali slika je ostala netaknuta. Zagovoru Majke dobrog savjeta pripisuju se brojna čudesa.
U Genazzano su hodočastili i pape Ivan XXIII. i Ivan Pavao II.
U Genazzano su među ostalima hodočastili i pape Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. Godišnje slavlje u Genezzanu održava se 25. travnja, ali se diljem svijeta Majka dobrog savjeta slavi na današnji dan, 26. travnja, kako njezin blagdan ne bi kolidirao sa spomendanom svetog Marka koji slavimo dan prije. Majku dobrog savjeta zazivaju osobe koje žele biti prosvijećene, a zaštitnica je Genazzana, Albanije, mnogih ustanova, naselja, biskupija, župa, crkava, kapela i udruga diljem svijeta i hrvatskih krajeva (riječka provincija Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog, kapela Družbe sestara milosrdnica u Puli, samostan karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Poredju kod Huma na Sutli).
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
