Foto: Shutterstock
Najčešće živimo u obitelji zajedno s raznim članovima, ili u svom pozivu na radnom mjestu s više kolega – i veoma točno opažamo u jednoga da je veoma razdražljiv, u drugoga da je jako naprasit. U trećega primjećujemo da se veoma lako uvrijedi, a u četvrtog njegovu sklonost neistini… Sve to teško podnosimo i uvijek nam smeta kad to doživimo kod drugoga. Kad bismo samo mogli – ali to najčešće ne možemo drugome reći jer bi nam uzeo za zlo – tada bismo učinili sve da se ukloni ono ružno i zlo u njegovu biću kako bi se to moglo promijeniti.
Ali ne slutimo kako nam se možda đavao podsmjehuje. Jer on je – a da toga nismo svjesni – zbog našeg ustrajanja u grijehu uzeo našu životnu lađu u svoje ruke
Ali (i to je ono neobično) ako se u našem vlastitom životu i biću uvijek iznova očituju razdraženost, srdžba, ogorčenost, ljubomora, povodljivost za nagonima ili drugo, tada se često uopće ne uzbuđujemo i ne uzimamo to sebi za zlo. Da, možda upravo zato što vjerujemo u Isusa Krista uvjereni smo da smo izbavljeni, sigurni smo u svoje spasenje, sjedimo u „lađi” koja plovi u nebesku krasotu. Ali ne slutimo kako nam se možda đavao podsmjehuje. Jer on je – a da toga nismo svjesni – zbog našeg ustrajanja u grijehu uzeo našu životnu lađu u svoje ruke.
Jednog sam se dana u vezi s tim u sebi probudila. U vremenu prije toga naviknula sam se naime ljutito reagirati pri svemu što mi nije odgovaralo ili kad mi je netko rekao ovo ili ono što me je uzrujalo – ali to si nisam uzimala za zlo. I tako je to postalo nečim što je pripadalo mome životu; ta bila sam vjernica i to je bila najvažnija stvar. Sve dok mi se jednog dana – bilo je to prije nekoliko desetljeća – nisu otvorile oči. Još i danas posve točno znam gdje sam sjedila onog dana kad sam počela gorko plakati nakon što sam opet razdraženo reagirala.
Gdje je u mome životu bio živi Isus čije srce možemo danas rastužiti – isto onako kao nekoć Njegovi učenici…
Što me zapravo navelo na plač? Odjednom je pred mojim unutarnjim očima stajala činjenica da se Isus žrtvovao za moje otkupljenje. On je za mene prolio svoju krv, kako bih ja mogla biti nalik Njemu, Božjem Sinu. A gdje se u mene vidjelo nešto od tog izjednačavanja s Njim, Jaganjcem, koji je o sebi rekao da je krotak i da je krotkima obećano kraljevstvo nebesko?
Moj je odnos prema Isusu postao sličnim odnosu prema nekom mrtvom. Isus mi je, tako reći postao matematičkom formulom. Valjda sam vjerovala, budući da je On moj otkupitelj, da sam tako oslobođena svojih grijeha, opravdano.
Ali to je vjerovanje postalo s vremenom vjerskom formulom, nisam živjela od živog Isusa i s njim. Gdje je u mome životu bio živi Isus čije srce možemo danas rastužiti – isto onako kao nekoć Njegovi učenici, ali koje ne bismo smjeli rastužiti, jer je On u ljubavi žrtvovao za nas svoj život?
Mrzi grijeh onoliko koliko ga Isus mrzi
Tada mi je počelo tištiti srce što ga rastužujemo ako živimo njemu na sramotu, ako ne ispunjavamo ono što je bila njegova molba: „Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici” (Iv 13,35). A to kako sam se ja vladala prema svojim bližnjima nije bila nikakva ljubav, već katkad upravo suprotnost, jer ljubav čini drugom dobro, a ja sam drugima otežavala, štoviše zagorčavala život. Nisam shvaćala pravu vrijednost milosti, a ona je bila tako skupo plaćena Isusovom smrću da na nju možemo odgovoriti samo potpunom predanošću tom Gospodinu. No, zato moramo ono što je On toliko mnogo platio – grijeh – mrziti onoliko koliko ga je On mrzio. Ta On je grijeh toliko mrzio da je za Njega umro, kako bi ga usmrtio.
Majka Basilea Schlink rođena je 1904. u Darmstadtu, a preminula 2001. u istom gradu u zajednici sestara koje je utemeljila 1974. godine.
Još kao djevojčica nosila je u sebi silnu čežnju za istinski osmišljenim životom. U 17. godini susrela je u svojoj nutrini na poseban način Isusa, koji je u njoj pobudio želju da se više približi Bogu.
Ulomak iz knjige „Tako se postaje drukčijim” autorice majke Basilee Schlink.
Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
