Foto: Unsplash, Sharon McCutcheon
(…) Tada je usamljenost postala užasna. Tjeskoba me natjerala da hodam tamo-amo jer je usamljenost rasla sa svakim trenutkom. Bila sam potpuno svjesna da Bog nije u mojemu biću; duša mi je bila pusta, u snažnoj boli. Hodala sam tražeći utjehu, ali nisam je mogla naći, usamljenost i praznina pojačale su se do točke da sam osjećala da ludim. Duša mi je ostala bez Boga! Tada, kao u filmu, grijesi su se počeli otkrivati u meni, vjerojatno oni smrtni grijesi koje ljudi mogu počiniti: osjećala sam, ili bih možda trebala reći doživljavala, sve jer sam ih osjećala kao svoje vlastite. Živjela sam ih.
U mojoj su duši počele prolaziti sve vrste grijeha, jedan za drugim. Bila je to užasna bijeda. Osjećala sam da ne mogu napustiti kuću jer Bog me napustio
Osjetila sam što prolazi kroz um, kroz srce, u nutrini ljudi u trenucima patnje prije nego što si oduzmu vlastiti život; iskusila sam što dijete osjeća kad je pobačeno; iskusila sam zlostavljanja koja su počinila ljudska bića kada su pobješnjela; doživjela sam ovisnost o drogi, prostituciju. U mojoj su duši počele prolaziti sve vrste grijeha, jedan za drugim. Bila je to užasna bijeda. Osjećala sam da ne mogu napustiti kuću jer Bog me napustio; živjela sam ‘potpunu odsutnost Boga’. To je zastrašujuća praznina koju ništa ne može ispuniti. Ovdje na Zemlji, ljudi griješe i kaju se, ali teret prijestupa koji nanosi grijeh ne osjećamo jer imamo Božju prisutnost.
‘Molim te, položi svoje ruke na moju glavu. Trebam te da mi preneseš Boga jer me napustio!’
Besciljno sam polako hodala u strahovitoj pustoši Božjega napuštanja i tada sam se sjetila da moj muž ima Boga pa sam ga potražila, pronašla ga u njegovoj spavaćoj sobi i rekla: ‘Molim te, položi svoje ruke na moju glavu. Trebam te da mi preneseš Boga jer me napustio!’
Moj muž, uplašen, nije znao što učiniti i upitao me: ‘Što se događa s tobom?’
Odgovorila sam mu u očaju: ‘Nemam Boga. Otišao je. Molim te, prenesi mi Ga!’ Moji jecaji dolazili su iz dubine duše.
‘Koju molitvu moram moliti?’
‘Nije važno. Samo mi prenesi Boga!’
Bacila sam se na pod s rukama ispruženima u oblik križa i preklinjala sam Boga da mi se vrati
Molio je, ali i dalje sam osjećala prazninu. To je uistinu bilo poražavajuće i gorko iskustvo. Mislim da me demon iskušavao da napustim kuću, uđem u automobil i potražim svećenika, ali nekako sam znala da bi izlazak iz kuće mogao biti koban potez. Bacila sam se na pod s rukama ispruženima u oblik križa i preklinjala sam Boga da mi se vrati. U tom mi je trenutku progovorila moja duša! Znala sam da je to moja duša. Izgovorila je neke riječi i dok sam ih neprestano ponavljala, Duh Sveti počeo me ispunjavati. U mene je uliven osjećaj mira kakav nisam nikada prije osjetila, mir koji me ispunio i prožeo. Prsa su mi pucala. Tada sam osjetila da je nešto tjelesno ostalo: prisutnost koju osjećam sve do danas i koja okružuje cijela moja prsa.
Đavao će čekati, poticati ih da oduzmu svoj život, pokušat će ih uzeti kao svoj vlastiti plijen prije nego što dođe sat milosrđa. Za one koji nisu s Bogom, Upozorenje će biti nepodnošljiv trenutak
Tako će izgledati Upozorenje [za one u teškom grijehu]. Zbog toga će ljudi koji žive u grijehu biti izvan sebe. Đavao će čekati, poticati ih da oduzmu svoj život, pokušat će ih uzeti kao svoj vlastiti plijen prije nego što dođe sat milosrđa. Za one koji nisu s Bogom, Upozorenje će biti nepodnošljiv trenutak u kojemu bi se mogli predati đavlu u ruke, koji će sa svojim demonskim legijama okružiti duše, optužujući ih za njihove grijehe i govoriti im da im Bog neće oprostiti.
Za one koji su mlaki to će biti trenutak pokajanja, milosti, jer shvatit će svoje pogrješke, zamolit će za oprost i obratit će se. Oni koji su u Božjoj milosti, bit će ispunjeni prisutnošću Duha Svetoga.
Poslije Upozorenja, oni koji ne vjeruju dat će znanstveno objašnjenje i zbog toga će čovječanstvo nastaviti zabludu, grijeh će se povećati [za one koji odbace Boga i Njegovo Upozorenje] i uslijedit će progon.
Za vrijeme Upozorenja, Bog će nas učiniti svjesnima grijeha
Od toga dana moj život više nije isti. Za vrijeme Upozorenja, Bog će nas učiniti svjesnima grijeha. Nikada neću zaboraviti taj dan. Plakala sam u tim trenucima jer nisam osjećala Boga. Čak nisam mogla ni razmišljati jer odsutnost Boga sve nadmašuje. Osjećala sam samo prazninu i u svom tijelu grijehe koji su dolazili jedan po jedan.
Za vrijeme pisanja ove poruke i kad god govorim o tome plačem; plačem jer i samo sjećanje na to jako boli; i uvijek molim Isusa da ne dopusti da to ponovno osjetim jer mislim da to ne bih mogla još jedanput izdržati.
To je moje osobno iskustvo Upozorenja, zapis moga iskustva patnje s Isusom. Rekao je da će se tako osjećati mnoge duše tijekom Upozorenja i da je to samo kap onoga što je On proživio u Getsemanskom vrtu zbog naših grijeha.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
