Evanđelja predstavljaju Mariju Magdalenu kao Isusovu učenicu, svjedokinju njegove smrti na križu i prvu svjedokinju njegovog uskrsnuća.
U četiri evanđelja spominje se 12 puta, od kojih je 11 povezano sa Isusovom mukom i uskrsnućem.
Jedino Luka uključuje detalje o tome da je „Marija, nazvana Magdalena“, žena koju je Isus oslobodio od sedam demona. Ne znamo ništa više – niti možemo reći da je ona prostitutka, kao što se obično vjeruje.
Imala je privilegiju prva vidjeti uskrslog Gospodina, a sam Isus poslao ju je da prenese radosnu vijest apostolima. Budući da „apostol“ znači „poslanik“, razumljivo je da su je crkveni oci i Ivan Pavao II. nazvali „apostolom apostola.“ Posvećeno joj je i puno crkvi kroz povijest.
Između povijesti i legende
Ne postoje zapisi kojima bi bilo potvrđeno da je Marija Magdalena bila prostitutka ili grešnica koja se pokajala.
To pogrešno shvaćanje datira iz srednjeg vijeka.
Počelo je s uskrsnom propovijedi pape Grgura Velikog 591. godine, u kojoj ju je izjednačio s Marijom iz Betanije – insinuirajući da se radi o istoj osobi, a ne o dvije različite žene.
Mnogi još uvijek prepoznaju Mariju Magdalenu kao raskajanu grešnicu koja se pojavljuje u Lukinom evanđelju. Ona je također prepoznata i kao preljubnica koja se pojavljuje u Evanđelju po Ivanu, premda se tamo uopće ne spominje ime te žene.
Od tog trenutka, uobičajena zabluda da je Marija Magdalena prostitutka, također poistovjećena i s raskajanom grešnicom, počela se pojavljivati u umjetnosti, propovijedima i liturgiji.
Unatoč tome, toj su se činjenici još prije nekoliko desetljeća suprotstavili neki katolički teolozi i nedavni Pape. Pravoslavlje nikad nije prihvatilo teoriju da je Marija Magdalena bila bludnica; uvijek je bila viđena kao Isusova vjerna učenica i pratiteljica njegove majke Marije.
Povjesničarka Katherine Ludwig Jansen piše: „Bilo bi pogrešno gledati na tumačenje pape Grgura Velikog kao na zlonamjerno ili kao na zavjeru. Njega treba gledati u kontekstu tog vremena, obilježenog njemačkom invazijom, kugom, gladovanjem – rimski se svijet rušio. Bila je to epoha velike nesigurnosti kad je lik Marije Magdalene bio ikona nade s kojim su se mogli poistovjetiti vjernici koji su od grešnika postali vjerni učenici“.
Marija Magdalena na jugu Francuske?
Tijekom srednjeg vijeka u Francuskoj se počela širiti snažna odanost Mariji Magdaleni, a pojavile su se i razne legende o njoj. U njezinu su čast izgrađene brojne crkve, a u 13. stoljeću čak se govorilo o njezinoj grobnici koja se navodno nalazila u Provansi.
Činjenica je da Mariji Magdaleni nema „ni traga“ u Francuskoj, te da su sve legende najvjerojatnije izmišljene.
Tijekom srednjeg vijeka pojavila se legenda koja opisuje dolazak Lazara i njegovih sestara Marte i Marije u Francusku, ali ta Marija nije Magdalena, već Marija iz Betanije.
S obzirom na zbrku kojom su te dvije žene izjednačene, počevši od 6. stoljeća, zahvaljujući propovijedima pape Grgura Velikog, ne čudi što je Marija Magdalena postala dijelom spomenute legende.
Također je poznato da u tim krajevima nije bilo tragova kršćanstva sve do početka 3. stoljeća; dakle, čini se da ni Lazar ni njegova sestra Marija nisu stigli na to mjesto. Sveti Lazar poznat u Francuskoj živio je u 3. stoljeću, no nije riječ o onom koji se pojavljuje u Bibliji.
Cijela legenda o Mariji Magdaleni koja je došla u Francusku srednjovjekovna je tvorevina koja je potom hranila druge legende. To je razumljivo u kontekstu srednjega vijeka, kada su pred muslimanskim invazijama mnoge regije tvrdile da imaju relikvije svetaca kako bi osigurale zaštitu i prestiž.
Marija Magdalena i Crkva
Čak i ako Katolička crkva ne predstavlja Mariju Magdalenu kao obraćenu prostitutku, teško je iskorijeniti tu srednjovjekovnu ideju. Ona je i dalje tako prikazivana u kršćanskim filmovima i katehetskim publikacijama.
1969. godine papa Pavao VI. uklonio je iz liturgijskog kalendara pridjev „pokajnica“ koji se tradicionalno vezao uz Mariju Magdalenu, te su se otada liturgijska čitanja prestala odnositi na „raskajanu grešnicu“, te su se počeli čitati odlomci koji se izravno odnose na nju.
Ivan Pavao II., u pismu „Mulieris Dignitatem“, naziva ju „apostolom apostola“, nazivom koji su već u prvim stoljećima koristili Crkveni oci i opisuje ju kao jednu od „žena koje su bile jače od apostola u trenutku raspeća, ostajući na Isusovoj strani“.
Dana 10. lipnja 2016. godine, Sveta Stolica donijela je uredbu kojom se spomendan svete Marije Magdalene uzdigao na razinu blagdana.
