Foto: aitoff, Pixabay

Ne govori sebi zle stvari

Ne uništavaj sebe, ne omalovažavaj zajedništvo s Isusom, već ga primaj čistim srcem koliko god često to možeš. Ne govori sebi zle stvari, ne govori sebi da te Gospodin loše stvorio, ne govori da si beznadan, ne privikavaj um na nezadovoljstvo sobom, nemoj se navikavati na užasno gađenje prema sebi, ne govori da si prazan i beznadan. Ne govori tako, jer postat ćeš „grozota pustoši“, i to zbog vlastite krivnje. Čak i ako bi Isus htio proći mimo tebe, zaustavi ga i reci mu da ostane uz tebe u trenucima kada dolazi tama.

Ne izbjegavajmo tugu i tamu, nego izbjegavajmo samoću u kojoj nema Isusa. Obratimo pozornost na to da su učenici željeli Isusa uza se kad je dan završavao, kad je dolazila noć, kad se pojavljivalo kraljevstvo tame

Nisu željeli biti u tami

Sveti Bernard tvrdi da, kad su učenici išli u Emaus, Isus im je rekao da želi ići dalje samo zbog toga da bi ga učenici zadržali (usp. Lk 24,13-35). I dobro su napravili, jer dan se završavao, što znači da je dolazila tama. Nisu željeli provesti vrijeme u praznu i mračnu stanu. U stanu u kojem nema Boga. Slično i mi u trenucima kušnje ne bismo trebali pustiti Isusa da ode, nego bismo ga trebali zadržati vapajem da ostane s nama. Ne izbjegavajmo tugu i tamu, nego izbjegavajmo samoću u kojoj nema Isusa. Obratimo pozornost na to da su učenici željeli Isusa uza se kad je dan završavao, kad je dolazila noć, kad se pojavljivalo kraljevstvo tame.

Što nam je Isus bliže, to su kušnje diskretnije i inteligentnije

Rizik ulaska u grijeh raste usporedno s duhovnim razvojem. Što nam je Isus bliže, to su kušnje diskretnije i inteligentnije. Djelovanju Boga, a posebno anđela i svetih odgovara istodoban protunapad neprijatelja – djelovanje Sotone. Zemlja je područje bitke i važno je stanuje li u našoj duši pravi Bog ili je prazna. Treba se pobrinuti za to, a posebno kada dolazi noć, i ona prava i ona simbolična, noć svijeta.

Kad se ne pobrinemo da u našoj duši stanuje Isus, tada u nju ulaze drugi duhovi, iako ih nismo mi pozvali.

„Isuse Kriste, Sine Davidov, smiluj se meni grešniku!“

Zli je duh u ispovijedi prognan iz ljudske duše, ali ako se tko nije pobrinuo da dovede Boga u svoju unutrašnjost, da ga ondje zadrži i više ga ne izgubi, doživljava invaziju demona. To se događa kada poslije ispovijedi ponovno izbjegava Boga i ne njeguje prijateljstvo s njim u svakom trenutku. Zbog toga su sveci u svakom trenutku bili u Kristovoj prisutnosti, naprimjer, moleći Isusovu molitvu, tj. stalno ponavljajući u srcu riječi: „Isuse Kriste, Sine Davidov, smiluj se meni grešniku!“ Kad se ne pobrinemo da u našoj duši stanuje Isus, tada u nju ulaze drugi duhovi, iako ih nismo mi pozvali.

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isljučivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.