Razno

DAN SUĐENJA

„KRVNIK WILLI“ Bio sam neželjen, a ni ja nisam želio svijet… Iako je bio svjestan svih svojih zlodjela, Willi se odlučio braniti šutnjom. Kada je stigao pred sudnicu, začuđeno je gledao u ljude koji su se okupili. Bio je siguran da se odvija neko veliko suđenje koje je pobudilo veliki interes naroda. Ali kad je ušao u sudnicu, saznao je da su svi ti ljudi došli zbog njega…

Foto: Shutterstock


 

Na dan samog suđenja probudio sam se i pogledao kroz rešetkasti prozor u natmureno nebo.

Varao sam ljude, okrao, lišio ih budućnosti, dvojicu čak ubio. Ali što mi je činiti? Bio sam Willi, neželjen, a ni ja nisam želio svijet. Nisam znao drugačije…

Nijedan tračak nade. Znao sam da me sljedećih 28 dana očekuje pravo mučenje. Pozvali su stotinu svjedoka, rekao mi je Kofler. Stotinu ljudi koji će sucu ispričati ono što sam i sam već odavno znao: natovario sam krivnju na sebe. Varao sam ljude, okrao, lišio ih budućnosti, dvojicu čak ubio. Nisam bio dobar čovjek, to je bilo jasno k’o dan. Ali što mi je činiti? Bio sam Willi, neželjen, a ni ja nisam želio svijet. Nisam znao drugačije nego krasti od ljudi, varati ih i tući. Već sam u domu bio znan kao „Krvnik Willi“. To će me obilježiti za život.

Bilo mi je tako svejedno

Zapuhnuo me hladan vjetar kad su me dva policajca u lisicama provela kroz velika zatvorska vrata, preko ceste i u mračnu zgradu suda. Bio je to kratak marš, ali mi se činilo kao cijela vječnost. Prošli smo kroz vratašca, pokraj sigurnosnih kontrola, uzduž hodnika i uspeli se zavojitim stubama. Gospodin Kofler dočekao nas je u jednom sobičku i kratko mi objasnio što me čeka. Vani sam čuo korake i glasove. Mnogo koraka i glasova. Očito se istodobno odvijalo neko veliko suđenje koje je pobuđivalo velik interes među narodom. Jedva sam čuo Koflera. Bilo mi je tako svejedno.

Ušao sam u golemu sudnicu i ugledao barem stotinu ljudi kako sjede na klupama

Oba policajca zgrabila su me pod ruku, gurnula prema vratima, a treći ih je policajac otvorio. Ostao sam zabezeknut. Ušao sam u golemu sudnicu i ugledao barem stotinu ljudi kako sjede na klupama.

Mnogi su se okrenuli za mnom, pokazivali na mene, došaptavali se. Polako mi je sve postalo jasno: nije bilo još jedno suđenje u zgradi. Ovi su ljudi došli radi mene. (…)

 

Iz autobiografske knjige „Čovjek koji je pušio Biblijuˮ autora Wilhelma Buntza.
Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 90 umjesto 100 kuna možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.
Posebna pogodnost!
Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh