Duhovnost

NITKO TOGA NIJE POŠTEĐEN

Korijen mnogih naših životnih problema Doživljavanje odbačenosti gotovo je neizbježno iskustvo u životu svake osobe. Gotovo uvijek otvara vrata djelovanju mnoštva zlih duhova, korijen je mnogobrojnih negativnih emocija i stavova, i problema koji nam zagorčavaju život...

Mnoge bismo životne probleme razriješili kad bismo razumjeli i pozabavili se ovim problemom

Foto: Shutterstock


 

Društvo rijetko prihvaća one koji se po nečemu razlikuju od ostalih. Kada se ne uspiju poistovjetiti s nama, ljudi nas odbacuju.

U svakom međuljudskom odnosu postoji mogućnost doživljavanja odbačenosti. Obično ju iskusimo već u djetinjstvu. Možda si zbog siromaštva morao nositi staru i iznošenu odjeću pa su ti se vršnjaci rugali. Ako imaš neki tjelesni nedostatak, zacijelo si se naslušao ružnih riječi i uvreda. Društvo rijetko prihvaća one koji se po nečemu razlikuju od ostalih. Kada se ne uspiju poistovjetiti s nama, ljudi nas odbacuju.

Najrazornija vrsta odbačenosti

Vrsta odbačenosti koja ima najrazorniji učinak na ljudsku dušu jest ona koju iskusimo kada nas vlastiti roditelji odbace. To se događa u ranoj životnoj dobi, i to obično na sljedeća tri načina:

1) Dijete može biti odbačeno još u majčinoj utrobi. Majka koja ne želi začeto dijete sigurno će ga odbaciti. Možda to neće izraziti riječima, ali će u srcu imati takav stav. Recimo da je zatrudnjela izvan bračne zajednice. Nesretna je zbog toga pa se počinje opirati neočekivanom problemu. Neke majke zamrze život koji nose u sebi. Njihova se djeca rađaju s duhom odbačenosti u sebi. U Americi sam došao do nevjerojatnog otkrića. Naime, neprekidno sam susretao ljude koji su mi govorili da su se već u najranijoj dobi osjećali odbačeno. Svi su pripadali naraštaju rođenom tijekom Velike depresije. Njihove su majke živjele u velikom siromaštvu i hranile mnogo gladnih usta. Pomisao na dolazak novoga člana obitelji bacala ih je u očaj. Stoga su svojim stavom ranjavale dijete još u utrobi.

Nedostatak zagrljaja, dodira i drugih tjelesnih načina izražavanja naklonosti drugi je najčešći uzrok otvaranja rane odbačenosti u djetinjoj dobi. Sjećam se naljepnica s porukom: „Jeste li danas zagrlili svoje dijete?” To je vrlo važno pitanje

2) Nedostatak zagrljaja, dodira i drugih tjelesnih načina izražavanja naklonosti drugi je najčešći uzrok otvaranja rane odbačenosti u djetinjoj dobi. Sjećam se naljepnica s porukom: „Jeste li danas zagrlili svoje dijete?” To je vrlo važno pitanje. Dijete koje ne prima dovoljno tjelesnih izraza nježnosti osjeća se odbačeno do kraja života. Neki roditelji istinski vole svoje dijete, ali mu ne izražavaju ljubav dodirima i zagrljajima. Nedavno sam razgovarao s čovjekom koji mi je rekao: „Otac me je vjerojatno volio, ali mi to nije znao pokazati. Nikada me nije držao u krilu niti me grlio.” Neki su to doživjeli od svojih majki. U oba slučaja mlado biće zaključuje: „Ja sam neželjeno dijete. Mama i tata me uopće ne vole!” Gotovo svaki buntovni i ogorčeni tinejdžer reći će ti: „Roditelji su mi kupovali sve što sam poželio. Imao sam super odjeću, išao u najbolje škole i vozio najskuplji automobil, ali mi nisu posvećivali nimalo pažnje. Nikada mi nisu dali sebe!” Čitavi naraštaji mladih ljudi duboko preziru stariju generaciju zbog njihova okrutnog materijalističkog mentaliteta, lišenog svake nježnosti. To su uglavnom djeca iz imućnih obitelji, koja su imala sve osim onoga što im je bilo najpotrebnije, a to je ljubav. Odbačenost pogađa i djecu rastavljenih roditelja. Ona najčešće ostaju s majkom koja mora sama prehranjivati obitelj i nositi sav teret odgoja na svojim plećima. Neka su djeca privrženija ocu, pa njegov iznenadni odlazak ostavlja u njima bolnu prazninu.

Razvedene se majke suočavaju s gomilom novih odgovornosti te više nisu u stanju pružati djeci ljubav i pažnju kao prije razvoda. U takvim se slučajevima dijete suočava s dvostrukim odbacivanjem. Osjeća se odbačeno i od oca i od majke

Ako je otac otišao s drugom ženom, dijete obično razvije ogorčenost prema njemu i duboku mržnju prema toj ženi. U njegovu se srcu stvori bolna rana i stav koji govori: „Napustio me onaj kome sam vjerovao i koga sam najviše volio. Nikada više neću nikome vjerovati!” Razvedene se majke suočavaju s gomilom novih odgovornosti te više nisu u stanju pružati djeci ljubav i pažnju kao prije razvoda. U takvim se slučajevima dijete suočava s dvostrukim odbacivanjem. Osjeća se odbačeno i od oca i od majke.

3) U nekim obiteljima roditelji pokazuju više naklonosti jednom djetetu, dok drugo zanemaruju, često potpuno nenamjerno. U obiteljima s troje djece srednje dijete se često osjeća nevoljeno i zapostavljeno. Najstariji brat je prvorođenac. Pametan je, ima sve odgovore i roditelji mu se dive. Najmlađe dijete je omiljeno. U njemu svi uživaju. No, srednji sin nije osobito nadaren. Budući da nije ničiji mezimac, neprestano se osjeća zapostavljeno i manje vrijedno. Čini se da roditelji uvijek hvale starijega brata i mlađu sestru, dok srednje dijete niti ne spominju. Naravno, ono ne može, a da ne pomisli: „Tata i mama vole moga brata i sestru, ali mene ‒ ne”.

Jednoga je dana začula neobičan zvuk koji je dolazio iz sobe njezine mezimice. Brzo je viknula: „Jesi li to ti, dušo?” Tada je začula razočarani glas druge kćeri: „Ne, mama! To sam samo ja!” Majka je tada uvidjela koliko je njezino ponašanje štetilo drugim kćerima. Pokajala se i odlučila obnoviti narušene odnose sa svakim djetetom

U obiteljima s više djece događa se i to da jedno dijete dobiva gotovu svu pažnju i ljubav roditelja, dok ostala djeca stoje negdje sa strane. Osjećaju se jadno i bezvrijedno pa razviju snažan osjećaj odbačenosti koji ih prati do kraja života. Sjećam se majke koja je jednoj kćeri izražavala daleko više nježnosti i ljubavi nego li drugima. Jednoga je dana začula neobičan zvuk koji je dolazio iz sobe njezine mezimice. Brzo je viknula: „Jesi li to ti, dušo?” Tada je začula razočarani glas druge kćeri: „Ne, mama! To sam samo ja!” Majka je tada uvidjela koliko je njezino ponašanje štetilo drugim kćerima. Pokajala se i odlučila obnoviti narušene odnose sa svakim djetetom.

Premda toga možda nismo svjesni, odbačenost nam nanosi duboke i trajne rane. Odbačenost predstavlja korijen mnogih životnih problema, poput depresije, poteškoća u stvaranju i razvijanju međuljudskih odnosa. No Bog ima lijek za nas…

Doživljavanje odbačenosti gotovo je neizbježno iskustvo u životu svake osobe. Uzroci su mu: razvod braka, zlostavljanje u djetinjstvu, nedostatak roditeljske ljubavi i skrbi, doživljavanje poniženja u javnosti, siromaštvo, neželjena trudnoća, neuspjesi u školi i na radnom mjestu…

Premda toga možda nismo svjesni, odbačenost nam nanosi duboke i trajne rane. Odbačenost predstavlja korijen mnogih životnih problema, poput buntovnosti, depresije, zlostavljanja te poteškoća u stvaranju i razvijanju međuljudskih odnosa. No Bog ima lijek za nas. Taj nas lijek može ozdraviti od posljedica odbačenosti i uvesti nas u predivno iskustvo božanske prihvaćenosti! (…)

Više o odbačenosti, o tome kako utječe na naše živote, što ju sve može uzrokovati, te koji je lijek, pročitajte u knjizi „Božji lijek protiv odbačenosti” autora Dereka Princea. Izdavač: KUDP Karlovac. Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh