Osobni razvoj

CAREY NIEUWHOF

Kako se oporaviti od izgaranja? Evo prvih pet faktora koji su pomogli meni i mnogim drugim ljudima Usred svog izgaranja, pitao sam se hoće li mi ikada biti bolje. Znao sam da su mnogi u životu prošli tim putem prije mene, a ono što me plašilo jest to da se neki od njih nikada nisu vratili. Čak i ako su izašli iz izgaranja, više nikada nisu bili isti. Katkad su njihove karijere bile gotove. Katkad su se napuštali pozivi. A katkad su, što je tragično, i oni sami bili gotovi. Nada se nikada nije vratila u potpunosti, a oni se nikada nisu vratili kao ljudi kakvi su bili prije. To je bilo posljednje što sam želio da mi se dogodi

Foto: Unsplash,  Taylor Smith 

 

Pa kako se oporaviti od izgaranja? Evo deset faktora koji su pomogli meni i mnogim drugim ljudima. Počet ćemo s time, a zatim ćemo baciti pogled na neka od načela koja vam mogu pomoći da izbjegnete izgaranje (ili ponovno izgaranje).

1. Recite nekome

Ovo mi je bilo teško. Tako je za većinu lidera, posebno za muškarce. Pretpostavljam da ćete se opirati zbog ponosa. A ponos je možda nešto što vas je zapravo i dovelo do toga da izgorite. Progutajte svoj ponos i recite nekome od povjerenja da imate problem. Znam da je to teško učiniti, ali kao što smo već vidjeli, samo će vas poniznost izvući iz onoga u što vas je ponos uvalio.
Što god radili, ne držite svoje sumnje oko izgaranja za sebe. Ništa se dobro ne događa kad ste izolirani. Put izlaska iz izgaranja događa se kroz zajednicu, čak i ako sumnjate da je utjecaj sudjelovanja u zajednici bio jedan od čimbenika koji vas je gurnuo u izgaranje.
To je teško, ali reći nekome prvi je korak prema oporavku. Kada to priznate drugima, konačno to priznajete i sami sebi.

2. Okružite se prijateljima

Reći nekome razlikuje se od traženja pomoći. Vaši su prijatelji ključan dio vašeg oporavka, ali nemaju nikakva iskustva i vjerojatno su preplavljeni intenzitetom vaših simptoma.
Ne biste očekivali da će prijatelj s kojim idete u ribolov liječiti vaš rak, isto kao što i on vjerojatno ne bi mogao liječiti vaše izgaranje. Zato vam je potreban liječnik i savjetnik. No vaš prijatelj iz ribolova može proći s vama kroz to.
I to je bitno. Ne možete kroz to proći sami. Stvarno, ne možete. I često najjednostavniji postupci mogu napraviti najveću razliku. Jednog mi je dana u posjet svratio prijatelj i jednostavno rekao: „Znam da danas to ne možeš osjetiti, ali sunce će opet izaći. Hoće.” Ne mogu vam reći koliko su mi te riječi značile toga dana. Zašto su prijateljstva važna? Jer trebate ljude koji vjeruju u vas kada vi prestanete vjerovati u sebe.

3. Nastavite se oslanjati na Boga

Znam da, teološki gledano, možda mislite da bi ova točka trebala biti prva. Uostalom, ako je Bog stvaran, ne nalazi li se On na prvome mjestu? Da, definitivno se nalazi. No ipak, tu se pojavljuju dva izazova. Prvo, ako vaše emocije ne rade i ako uglavnom osjećate obamrlost, vjerojatno nećete osjećati da je Bog tu za vas. Ali samo zato što se čini kako Bog šuti, ne znači da je On odsutan. Ja mjesecima nisam osjećao Boga. Ni kad sam molio ili čitao Bibliju ili Ga slavio.
Drugo, što ste duhovniji, to biste više mogli biti u iskušenju pomisliti da vi i Bog to možete riješiti nasamo. A Bog djeluje kroz ljude. Katkad je najopipljiviji oblik Božje ljubavi ljubav koju primate od ljudi koji ljube Boga.
U mome slučaju, nikada si nisam dao dopuštenje da napustim svoju vjeru. Samo sam nastavio čitati Sveto pismo, moliti i vjerovati, čak i u lošim danima – osobito u najmračnijim danima kada mi je najmanje bilo stalo vjerovati Bogu. Tako sam zahvalan što jesam. U ključnim trenutcima poput ovih, priklonit ćete se Bogu ili ćete se odmaknuti od Njega. Priklonite Mu se, snažno. Čak i ako ništa ne osjećate. Ja sam to učinio i na kraju su se vratili osjećaji intimnosti. Samo zato što ne možete osjetiti Božju ljubav, to ne znači da vas On ne voli.
Zato nemojte odustati. Ono što sam naučio jest to da je poslušnost veća od mojih emocija. S vremenom vaše emocije sustignu vašu poslušnost. Kako postajete zdraviji, vaše emocije počinju raditi onako kako bi trebale. Katkada počnu raditi bolje nego ikada prije.

4. Odmarajte se

Bio sam toliko fizički i emocionalno umoran kad sam izgorio. Nakon što mi je izgaranje zaustavilo tempo, shvatio sam koliko sam iscrpljen. Do srpnja tijekom moga ljeta izgaranja shvatio sam koliko je moj problem dubok. Razgovarao sam sa svojim odborom, počeo tražiti stručnu pomoć i činio samo onoliko koliko sam mogao u svojoj ulozi glavnoga pastora naše crkve.
Kad je došao kolovoz, osjećao sam kako više ne mogu odgađati suočavanje sa svojim dubokim umorom. Počevši od početka kolovoza, spavao sam otprilike deset sati dnevno mjesec dana zaredom, dodajući tome i drijemanje. Trebalo mi je mjesec dana intenzivna odmora da počnem izlaziti iz obamrlosti i da ponovno osjetim malo energije. Toliko sam dugo trčao, a tempo jednostavno nije bio održiv.

Tad sam počeo shvaćati da je san poput novca; deficiti postaju dug, a dug treba otplatiti. Otplatio sam svoj dug za spavanje toga mjeseca i sad se uvijek trudim da budem siguran kako nemam kakav deficit. Ako radim tjedan ili dva, otplatim taj dug s više sna. Ne bi trebalo iznenaditi nikoga od nas, čak ni nas lidere, da smo dizajnirani kako bismo proveli otprilike trećinu svoga života spavajući i, povrh toga, još jednu sedminu života odmarajući se. Sada revno čuvam svoj san bez obzira na to jesam li kod kuće ili na putu. Gotovo nikada ne letim kasno jer sam jutarnja osoba i biti budan dokasna uništava moj sustav danima.

Prigrlio sam drijemanje. Shvatio sam da je većina nas poput naših telefona. Ujutro počinjete sa 100 posto napunjenosti, a u različitim trenutcima dana morate se ponovno puniti. Kratko drijemanje nakon ručka može me napuniti na nekoliko sati. Spavanje od sedam do osam sati svake noći postalo mi je neophodno za moj najbolji učinak.
Netko je jednom rekao kako je 70 posto službe dobar san. To je otprilike točno po mome mišljenju. Ako ste poput mene i većine svih ostalih na zemlji, najljubazniji ste kad ste najodmorniji. Zato se odmorite.

5. Pronađite nešto što će vam odvratiti pozornost od boli

Problem s boli jest u tome što, kad usporite tempo, često se morate usredotočiti samo na bol. A bol je sebična. Čak i emocionalna bol zahtijeva vašu pažnju. Niste uvjereni da je bol sebična? Spustite betonsku ciglu na nožni prst i pogledajte možete li se usredotočiti na nešto drugo. Katkad sam smatrao da je emocionalna bol izgaranja neizdrživa. Znao sam, ako se nastavim usredotočiti na bol, ona će zauzeti sve više mjesta u mome misaonom životu i srcu. Brinuo sam da bi me bol mogla zauvijek paralizirati.
Što se onda može ovdje napraviti? Skretanje pozornosti može biti moćno oruđe da natjera vaš um da razmišlja o drugim stvarima. Gledajte film. Izađite na večeru. Idite planinariti. Otiđite na zabavu. Nije lako. Jednom smo priredili večeru, a ja sam rano otišao od stola i na kraju plakao u svojoj spavaćoj sobi ostatak noći. Ali barem smo priredili zabavu. To mi je skrenulo misli od stalnoga ciklusa depresije. Na kraju mi ​​je neodustajanje od života pomoglo da se vratim u život.

Nastavak možete čitati u knjizi:

Iz knjige „Ni nakraj pameti“ autora Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh