Što više imate, lakše je izgubiti zahvalnost Moja mi vjera govori da mi je Bog dao sve što imam kako bih to mogao podijeliti i koristiti na dobrobit drugih

Foto: Nathan Dumlao, Unsplash

Sjećate se kad ste stavili nešto na svoj božićni popis kad ste bili dijete i kad ste zapravo dobili ono što ste željeli? Imao sam to iskustvo kad sam jedne godine dobio mali narančasti traktor. Bio sam presretan.

Bili ste zahvalni jer ste znali da ovisite o dobrim djelima drugih ljudi

Često ste kao dijete bili zahvalni uglavnom zato što sami niste mogli ništa nabaviti. Znali ste da nemate sredstava. To bi se odnosilo na nešto tako jednostavno kao što je uživanje u kornetu sladoleda po vrućemu ljetnom danu ili na mogućnost naručivanja velikih krumpirića ako idete na večeru.
Bili ste zahvalni jer ste znali da ovisite o dobrim djelima drugih ljudi.

Što više imate, lakše je izgubiti zahvalnost

Kad se to počelo mijenjati? Za većinu se nas kupovna moć pojavila se s prvim poslom. Sjećam se kako sam kupio svoju prvu ploču s trinaest godina kad sam imao nešto vlastita novca. Bio sam zahvalan i uzbuđen jer sam konačno mogao otići u prodavaonicu ploča i kupiti svoje albume.
No kupnja vlastite prve ploče razlikuje se od kupnje jedanaeste. Imati vlastitih deset dolara poprilično je uzbudljivo kad je to vaših prvih deset dolara. Ali imati trinaest dolara u banci u srednjoj školi dok živite usred tri sanduka za mlijeko s vinilnim pločama je drukčiji osjećaj. Što više imate, lakše je izgubiti zahvalnost. Oskudica stvara zahvalnost, a većina nas živi u relativnom izobilju, globalno govoreći.

…počnete misliti da ste zaradili ono što imate. Možda čak mislite da to zaslužujete. Kad se ja tako osjećam, prisiljavam se priznati kako je sve što imam Božji dar

(…) Kad se ja tako osjećam, prisiljavam se priznati kako je sve što imam Božji dar. To uključuje um koji koristim kako bih napisao ove riječi koje pišem, dah koji dišem koji će me održati na životu do sljedeće rečenice (ako Bog da), tipkovnicu na kojoj tipkam i odmor na kojem sam upravo bio. On mi omogućuje da posjedujem sve te stvari. Bog je milostivo providio. I, iskreno, moja me vjera uvjerava kako On nije namjeravao da sve što mi je dao bude isključivo za moju osobnu korist. Moja mi vjera govori da mi je Bog dao sve što imam kako bih to mogao podijeliti i koristiti na dobrobit drugih.

Nastavak čitajte u knjizi „Ni nakraj pameti“ autora Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad