Foto: Shutterstock
Još jedan duh bolesti jest onaj kojega nazivam „vampirskim duhom“. Taj se zloduh vezuje uz grudi ili leđa svoje žrtve te joj svako toliko crpi snagu. Gotovo da bi se moglo reći da joj pije krv.
Dvojim da bi nalaz krvi pokazao ikakav značajni gubitak, no ono što taj zloduh na neki način crpi iz svoje žrtve jest njezina „životna snaga“. Osoba se može osjećati sasvim dobro da bi ju odjednom napustila sva snaga te mora leći. To se stanje ne javlja uvijek prema očekivanjima – kada osoba na nešto potroši mnogo snage. Može se dogoditi u bilo koje doba dana, na vrhuncu vitalnosti, kao i u okvirima normalna umora izazivajući gotovo nepodnošljiv osjećaj zamora. Osobu ponekad sve boli, kao da ima gripu samo bez temperature. Tog je zloduha moguće prepoznati po njegovoj „mušičavosti“: njegovi napadaji nemaju nikakav smisao, niti pak obrazac. Osjetljiviji kršćani mogu imati osjećaj kao da ih se dotaklo nešto nečisto, dok drugi opet osjećaju težinu u grudima ili leđima (obično grudima).
Uz koga se vezuju ‘vampirski duhovi’?
Vampirski duhovi najčešće se vezuju uz kršćane koji su po naravi suosjećajni i spremni nositi teret drugih. (Više o nošenju teretâ možete saznati iz knjige God’s Power to Change/Božja moć promjene, kao i iz poučnog videomaterijala naše temeljne škole kršćanskog dušebrižništva.) Neka ovdje bude dovoljno kazati kako nam Gospodin zapovijeda da nosimo terete jedni drugima. Sveti Pavao to naziva ispunjavanjem zakona Kristova (v. Gal 6,2), a to, dakako, znači ljubiti jedni druge onako kako je On ljubio nas (v. Iv 13,34). Nošenje teretâ (novozavjetni izraz jest „bremenâ“, op. prev.) vrši se dioništvom u Gospodinovu preuzimanju bolî i smrti drugih na sebe (v. 1 Iv 3,16; 2 Kor 4,11–12). Nismo mi ti koji trebamo nositi terete, već Gospodin koji ih nosi u nama i po nama. Gospodin znade gdje se valja zaustaviti. U Poslanici Galaćanima 6,5 stoji kako svatko treba nositi svoj teret.
Po nama, Gospodin nosi samo onoliko tereta neke osobe koliko je potrebno da ju se ne bi previše opteretilo i tako joj se onemogućilo jasno razmišljati i moliti.U tom je smislu nošenje teretâ prvenstveni način pripravljanja srca drugoga. Odnosi dovoljnu količinu traume i tako započinje doticati srce s ljubavlju, kako bi osoba bila u stanju sama razmišljati i moliti i tako prispjeti do pokajanja i priznanja, da bi ozdravila. Osobe koje su nositelji teretâ, navikle su na osjećaj umora dok s Gospodinom dijele teret što ga je On podigao s nečijeg uma i srca. Kada terete nosimo ispravno u Gospodinu, oni su radosni i laki, čak i ako je posrijedi teret tuge. „Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“ (Mt 11,30).
No, ponekad Gospodinovi nositelji teretâ ne razabiru kako teret koji su odjednom osjetili, nije ni sladak ni lagan. Vampirski je zloduh, naime, iskoristio njihovu naviklost na terete, kako bi se navezao na njih. Istinski tereti nakon nekog vremena prolaze. Vampir to znade te, kratko nakon što se navezao, prestaje crpiti svoju žrtvu kako kršćanin ne bi posumnjao da se nešto događa, čak i ako sluti da nešto nije u redu. Kasnije se vampirski duh vraća povremenu crpljenju energije i snage svoje žrtve. „Moj narod gine: nema znanja (…)“ (Hoš 4,6). Vrlo ih je malo koji uče o nošenju teretâ, a još manje koji znaju što je vampirski duh. Mnogi kršćani stoga ostaju bez zaštite mudrosti i znanja (v. Prop 7,12).
„Osjećajne osobe, koje po naravi nose terete drugih, često se, odrastajući, pitaju zašto su „jedine“ koje osjećaju nevolje skrivene u drugima i reagiraju na njih…“
Osjećaj iscrpljenosti može dolaziti i od tjelesnih uzroka, kao što je hipoglikemija (manjak šećera u krvi). Simptomi su gotovo identični, samo što je umor izazvan manjkom šećera lakše predvidjeti u slučajevima kada, iz različitih razloga, tijelo ima nisku razinu glukoze ili šećera u krvi. Povremeno javljanje umora može se pripisati tolikim tjelesnim uzrocima te je potreban dar razlikovanja duhova kako bi se utvrdilo je li zaista posrijedi vampirski duh.
Vampirske duhove treba izagnati riječju vlasti. No, potrebno je moliti i da ozdraviteljski balzam proteče područjem na koje se zloduh bio vezao u tjelesnom smislu. U Elijah House, molimo za ozdravljenje a potom za zatvaranje svih vrata koja su bila otvorena ulasku zloduhâ. Takvi zlodusi pronalaze uporište u (obično nesvjesnu) nepouzdavanju u Boga. Osjećajne osobe, koje po naravi nose terete drugih, često se, odrastajući, pitaju zašto su „jedine“ koje osjećaju nevolje skrivene u drugima i reagiraju na njih. Često i ne primijetivši, preuzimaju terete koje im nije Bog dao nositi. Pokajanjem za to, kao i opraštanjem roditeljima i drugima koji su im dopustili da sami nose terete (uključujući i vlastite), mogu se zatvoriti vrata vampirskome duhu.
„Ako želimo spriječiti povratak vampirskog duha…“
Iako vampirski duhovi na neki način đavolski utjecaj vrše iznutra, ne vjerujem da je njihovo puko prianjanje uz tijelo jednako kao kada je zloduh ukotvljen u srcu i duši. Međutim, ne samo što neki kršćani trpe đavolski utjecaj vampirskih duhova već je – zbog njihove „sklonosti“ navezivanju na nositelje tereta – vjerojatnije da će taj utjecaj biti veći na nanovo rođene kršćane, negoli samo nominalne kršćane i nekršćane. Ako želimo spriječiti povratak vampirskog duha, možda će biti potrebna daljnja molitva. Nositelji tereta moraju naučiti moliti molitvu iz Poslanice Hebrejima 4,12, koja se odnosi na ispravno odjeljivanje funkcija duše i duha. Na neki nas se način može usporediti s motorom automobila, koji ima zasebne dijelove za benzin, vodu i ulje. Oni moraju ostati odvojeni jer, ako bi se pomiješali, automobil ne bi radio te bi čak moglo doći do eksplozije motora…
Ulomak iz knjige Johna Lorena Standforda i Marka Standforda Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje“
Nema nikakve dvojbe da je svijet načet; narodi, obitelji, i pojedinci – svi redom imaju iskustvo slomljena i pala svijeta u kojemu Sotona ima svoja uporišta moći. No, vjernici trebaju postati slobodni, cjeloviti i zreli u Kristu. Kako to postići?
Odgovor daju sin i otac Sandford. U knjizi ćete naučiti kako ozdraviti čitavu osobu, u emocionalnom, tjelesnom i duhovnom smislu, te kako se djelotvorno služiti oslobođenjem i unutarnjim ozdravljenjem. Upute se temelje na biblijskoj istini te na iskustvu autorâ, koje je plod njihova dugogodišnjega bavljenja ovim službama.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
