Tog popodneva kad je bilo proglašenje Nobelove nagrade, nakon tiskovne konferencije, u Fine Hallu je priređena mala proslava s pjenušcem. Nash je održao kratak govor. Nije bio vičan govorima, rekao je, ali htio je reći tri stvari. Prvo, nada se da će Nobelova nagrada poboljšati njegovu kreditnu sposobnost, jer bi zbilja htio imati kreditnu karticu. Drugo, očekuje se od njega da kaže da mu je drago što dijeli nagradu, ali on bi volio da ju je dobio sam, jer zbilja treba novac. Treće, Nash je rekao da je nagradu dobio za teoriju igre, a njemu se čini da je teorija igre poput teorije strune, predmet od velika intelektualnog zanimanja, koje se ne smanjuje zato jer svijet silno želi da ona bude od koristi. Rekao je to s dovoljno skepticizma da zvuči smiješno.
Sve brige Šveđana, a da se ne spominju i osobne brige Harolda Kuhna, o tome kao će Nash podnijeti pompu u Stockholmu, pokazale su se neosnovane. Sve je prošlo glatko. Primanje. Susreti s novinarima. Sama ceremonija dodjele. Predavanje u Uppsali nakon toga. Najposlije, u tjednima između objave dobitnika i dodjele nagrade Nash je osjetio i činio štošta što mu je bilo nemoguće desetljećima. Kad je tek stigao u Stockholm, kaže Jörgen Weibull, ponašao se je isto onako kako ga je on pamtio iz Princetona prije koju godinu: „Nije gledao nikoga u oči. Mrmljao je. Bio je vrlo nesiguran u društvu, bez samopouzdanja. Ali njegovo je raspoloženje raslo iz dana u dan. Bio je sve manje nesretan.“
Prijem kod švedskog kralja
Harold Kuhn, koji je trebao održati predavanje na dodjeli u čast Nashova rada, sa svojom suprugom Estelle pratio je Nasha i Aliciju u Stockholm. To je bilo uzbudljivo. Najljepši trenutak u tjednu, ispunjen uzvišenim scenama i zbivanjima, bio je kad je Nash imao privatnu audijenciju kod kralja, od čega je prilično strepio. Po tradiciji, kralj provede nekoliko minuta nasamo sa svakim laureatom. Kad je došao red na Nasha, on se je toliko mrštio i pravio grimase da se je Harold uplašio da će u zadnji tren odbiti ući u kraljeve odaje, ali je napokon ušao slijedeći službenika.
Prošlo je pet minuta, a onda sedam. Konačno, nakon dugih deset minuta, Nash je izišao, izgledajući opušteno, čak raspoloženo. „O čemu ste razgovarali?“ svi su ga istodobno upitali. Ispostavilo se je da su razgovarali vrlo malo. John je ispričao Haroldu i Estelle da su on i Alicia 1958. bili na veliku proputovanju Europom i da su se dovezli na jug Švedske u njihovu novom Mercedesu 180. Kralj je tada studirao u Uppsali i bio je ovisnik o športskim autima. Nekako u isto vrijeme Šveđani su prešli s vožnje na lijevoj strani na vožnju na desnoj. Nash i kralj deset su minuta čavrljali o opasnostima brze vožnje na lijevoj strani ceste.
Nashovo predavanje o „mogućnosti da se svemir ne širi“
U sumrak su se Nash i Weibull vozili limuzinom seoskim krajolikom sjeverno od Stockholma. Seoske kuće palile su svjetla jedna po jedna, a nebo je počelo svjetlucati. Nash se je okrenuo prema Weibullu i rekao: „Vidi, Jörgene. Tako je lijepo.“
Bili su na povratku iz Uppsale, gdje je Nash održao govor, prvi nakon tri desetljeća. Nash nije morao održati uobičajeno jednosatno predavanje u Stockholmu. Predavanja na Sveučilištu u Uppsali organizirao je Christer Kiselman. Nash je odabrao temu koja ga je zanimala prije nego je obolio i kojoj se je ponovo vratio nakon remisije: razvijanje matematički ispravne teorije o neširenju svemira koja bi bila u skladu s poznatim fizikalnim zapažanjima. Konvencionalan pristup, jasno, kaže da se svemir širi, pa je pokušaj da se preokrene postojeći konsenzus bila vrsta kontrirajuće intelektualne oklade, kakve je Nash oduvijek volio.
Nashovo predavanje o „mogućnosti da se svemir ne širi“, počelo je tenzornim računom i općom relativnošću – stvarima tako teškima da je Einstein znao govoriti da ih razumije samo u trenutcima izrazite mentalne jasnoće. Iako je kasnije priznao da je bio napet, govorio je bez bilježaka, jasno i uvjerljivo, barem prema Weibullu, koji je imao doktorat iz fizike. Fizičari i matematičari među slušateljima poslije su rekli da su Nashove ideje zanimljive, razumne i iznesene s određenom dozom skepticizma. (…)
Iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Sylvije Nasar, koju do 4. veljače 2018. možete nabaviti po sniženoj cijeni od 80 kuna! (Red. cijena iznosi 120 kn.) J Upravo prema toj knjizi snimljen je poznati istoimeni film, s Russellom Croweom u glavnoj ulozi. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
