Foto: Shutterstock
U prošlom tekstu (Može li se tvrdoglavost koristiti kao poticajna odgojna metoda) saznali smo kako si možemo olakšati svakodnevicu. U ovom ćemo tekstu vidjeti koji poticaji mogu poboljšati koncentraciju nepažljivog djeteta.
Kako okarakterizirati nepažljivo dijete? To je dijete koje često zaboravlja, a prilikom obavljanja svakodnevnih obaveza vrlo smeteno i rastreseno. Teško mu se usredotočiti na komunikaciju s ukućanima, ali i vršnjacima. Zbog toga se takva djeca rjeđe uključuju u igru i teže pronalaze prijatelje. Zbog toga se osjećaju nelagodno. Kao roditelji, moramo otkriti zbog čega im nedostaje pažnje. To se može dogoditi zbog presnažnog vizualnog doživljavanja okoline, auditornih ili taktilnih podražaja. Bitno je raspoznati uzrok smetenosti djeteta.
Poticanjem onoga u čemu je dijete dobro pomažemo mu da razvija svoju pažnju
Dijete koje ima razvijene motoričke vještine, možda je zakinuto u verbalnom smislu. Tu se pokušavamo fokusirati na razvijanje obje strane. Igrom potičemo razvoj motoričkih, a komunikacijom verbalnih vještina. Motorička aktivnost pak može potaknuti razvoj verbalnih vještina, ali i obratno. Dječja mašta se može upotrijebiti kao glavni element pri poticanju tjelesne aktivnosti. Kroz igru i razgovor pretvorimo se u crtane junake – tako djetetu pomažemo u razvijanju mašte, komunikacije, ali i motorike.
Kada dijete gubi pažnju to može biti povezano s emocijama…“
Ono što nas uzbuđuje često nam odvraća pažnju s nekog drugog predmeta. Ono što nas čini sretnima važnije nam je od svega drugog što nas okružuje. Pogreška koju roditelji čine je da se fokusiraju na stvari koje djeca teže savladavaju. Ako dijete danas ne zna napisati slovo „O“ jer mu je teško na vrhu spojiti zakrivljenu crtu, zadavanje dodatnih pet redova pisanja toga slova neće mu pomoći da nauči pisati to slovo. To će u već uznemirenom djetetu dovesti do kontraefekta. Ostavite to slovo za kasnije, za sutra. Neka danas napiše ono što mu ide jako dobro!
Poremećaj pomanjkanja pažnje
Bitno je napomenuti da postoji i poremećaj pomanjkanja pažnje. Radi li se o poremećaju možemo najlakše utvrditi ako dijete i u individualnom radu pokazuje manjak koncentracije, ako uz poticaje i dalje ne može shvatiti što mu je naređeno. U takvim se situacijama mora potražiti stručna pomoć.
Potaknimo njihovu pažnju igrama razmišljanja i pamćenja“
Nepažnja ne mora biti stalno prisutna. Neka djeca su nepažljiva ujutro, a bolje koncentrirana popodne i obratno. Takve situacije je potrebno pratiti i poticati igru i komunikaciju u doba dana kada imaju manje koncentracije. Igre pamćenja, labirinti, bojanke, puzzle, društvene igre potiču pamćenje i koncentraciju.
Postoje neke smjernice koje mogu pomoći u odgoju nepažljivog djeteta.
Raspored aktivnosti je dobar početak ako želimo da dijete unaprijed zna koje su njegove obaveze. Pritom je važno naglasiti da raspored mora biti jednostavan i s točnim uputama.
Kada djetetu dajemo upute za rad, neka to bude blagim i smirenim tonom. Moguće je da će se te upute morati i ponavljati da bi ih oni mogli „čuti“. Zato je bitno da ne dopustimo da to u nama potakne nervozu.
Kada dijete počne zaboravljati svoje obaveze, potrebno ga je podsjetiti. Nikada ne izravno, nego ga samo trebamo navoditi da ih se sami sjete.
Zadaci koji im se zadaju moraju biti izmiješani. Nikada ne bi trebali biti poredani po težini jer to djeci postane monotono.
Dijete mora naučiti poštovati nas i naše dogovore, ali budimo dosljedni i mi jer samo na temelju našeg primjera dijete može naučiti kako se pravilno ponašati. Kazne treba izbjegavati, bolje nagraditi dobro odrađen posao. Trebamo izbjegavati uspoređivanje s drugima, jer ni odrasli to ne vole. Svako dijete može imati drugačiji razlog ili razloge zbog kojih teško obraća pažnju.
U idućem tekstu govorit ćemo o preaktivnoj djeci i njihovoj impulzivnosti
Tea Tišljarić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
