Isusova naredba Majci Tereziji
„Isus mi je naložio da svoj život posvetim siromašnima te mi je posebno naglasio da prvenstveno trebam skrbiti o najsiromašnijima među siromasima – o onima koji nemaju ništa i nikoga – o odbačenima, napuštenima i zaboravljenima.“
Kada god bi govorila o svojoj misiji, Majka Terezija uvijek je naglašavala „osnovno obilježje“ zadaće koju joj je Isus povjerio. Isticala je da to doživjela kao naredbu, a ne kao puki savjet, nadahnuće ili prijedlog. Bila je to naredba koju je ona u početku pokušala izbjeći, a Isus je bio uporan: „Ovo moraš učiniti.“
Za one čiji se životi smatraju potpuno bezvrijednima!
U poslušnosti Isusovu zahtjevu da služe „najsiromašnijima među siromasima“ s vremenom se proširivao niz aktivnosti Majke Terezije i njezinih misionarki. „Najsiromašnijima među siromasima“ nisu uskraćena samo osnovna sredstva preživljavanja; oni pate i zbog krajnjeg siromaštva svoga duhovnog života, osobito danas, a to je ponekad najgori oblik siromaštva.
Majka Terezija doslovno je shvatila Isusovu naredbu te je otpočetka usmjerila svoju pozornost na one oblike siromaštva koji pogađaju ljude na samom dnu društvene ljestvice. To su ljudi o kojima nitko ne vodi računa i čiji se životi smatraju bezvrijednima do te mjere da se čini beskorisnim pomagati im.
Ona je srž kršćanstva učinila opipljivom i konkretnom
Jedna od prvih stvari koje je učinila jest otvaranje doma za umiruće. Bila je to sjajna zamisao kojom je sama srž kršćanskog pogleda na život postala opipljiva i konkretna.
Calcutta, grad u kojem je Majka Terezija živjela i u kojem je počela svoju misionarsku djelatnost, bila je najnapučeniji indijski grad. Kada je Indija stekla nezavisnost 1947. godine, u Calcuttu je stiglo na tisuće izbjeglica koje nisu pronalazile smještaj i koje su tada lunjale gradom, osobito u predgrađima. Ti su ljudi postajali žrtve izgladnjelosti i bolesti. Svakoga su se dana deseci siromaha bez krova nad glavom od iznemoglosti rušili na ulicama grada. Mnogi od njih nikada nisu ponovno ustali. Umrli su na ulici.
Bolnice i vladine agencije pokušavale su pomoći ovim ljudima, ali s obzirom na takvo mnoštvo ljudi, a bilo ih je sve više i više, slabo su u tome uspijevali. Pokušavali su pomoći onima koje se moglo spasiti, ali su ostavljali starce, najbolesnije i one koji bi umrli bez obzira na liječničku intervenciju.
Užasna smrt zbog koje je Majka Terezija odlučila osnovati Dom
Ovi su siroti ljudi bili prepušteni svojim bijednim sudbinama. Ostavši bez snage padali su na pod i vukli se uz rub ceste. Prolaznici se na njih nisu obazirali, a oni su ondje čekali smrt.
„Jednom kada sam izlazila iz kuće“, prisjećala se Majka Terezija, „naišla sam na čovjeka koji je ležao na pločniku i umirao. Otišla sam u obližnju bolnicu pitati za pomoć, ali ondje su ga odbili primiti kao pacijenta te su mi rekli da ga nemaju kamo smjestiti i da će ionako umrijeti. Bila sam zbunjena njihovim odgovorom. Za mene je taj čovjek bio sin Božji. Nisam ga mogla ostaviti nasred ulice u takvu stanju. Otišla sam u ljekarnu kupiti neki lijek, ali kada sam nakon nekoliko minuta došla k njemu, on je već bio mrtav. Umro je izdahnuvši na prašnjavoj ulici.
To je bilo sramotno! Osjećala sam se djelomično odgovornom. Samoj sebi rekla sam da nešto moram učiniti. Tada mi je na um pala zamisao o otvaranju kuće u kojoj bismo umirućima mogli pomoći na način da vide ljudsko lice, osobu pored sebe koja će im se nježno nasmiješiti i dati im do znanja da se ne moraju bojati jer odlaze u Očevu kuću.
Tu zamisao sestre su spremno prihvatile. (…)
Nastavak teksta pročitajte u knjizi Renza Allegrija „Razgovori s Majkom Terezijom – osobni portret svetice, njezina misija i velika ljubav prema Bogu”. Do nedjelje, 22. srpnja, knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 56 kuna (red. cijena iznosi 80 kn). Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.
Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!
