Foto: Shutterstock

Naša sugovornica (podaci poznati uredništvu) po struci je farmaceutkinja. Kao i drugi medicinski djelatnici ima pravo na priziv savjesti onda kada se izdavanje određenoga lijeka/sredstva suprotstavlja vjerskim i moralnim načelima. U Hrvatskoj se u zadnje vrijeme vode rasprave o tome treba li se uopće dozvoliti pravo na priziv savjesti zdravstvenim djelatnicima, stoga smo odlučili prenijeti drugu stranu priče – odnosno priču naše sugovornice koja je praktična vjernica i mogućnost priziva savjesti smatra svojim pravom.

Tablete za „dan poslije“ većinom traže djevojke od 16 do 25 godina

„Već tijekom godine pripravničkoga staža bila sam suočena s pitanjem trebam li izdavati kontracepcijska sredstva, jer sam znala da se to kosi s vjerskim i moralnim načelima. Kao praktičnoj vjernici, to mi je iznimno važno. Većina mojih kolega normalno izdaje takozvane tablete za ‘dan poslije’, spirale i slično.“

S osobama se, kako nam priča, ne razgovara o štetnosti tih kontracepcijskih sredstava, posebno tablete za „dan poslije“ čije djelovanje može biti i abortivno. Žalosno je što te tablete, kaže, većinom traže mlade djevojke u dobi od 16 do 25 godina, koje najčešće ni ne znaju u kojem su dijelu ciklusa, kada su imale menstruaciju, kada su ovulirale…

„Nitko nije radio s njima a one su čule za tu tabletu i smatraju da im je to najsigurnije da bi izbjegle začeće. To najčešće i traže.“ (O štetnom djelovanju tableta za „dan poslije“ više možete pročitati ovdje i ovdje.)

Prema iskustvu naše sugovornice, većina djevojaka dolazi u pratnji dečka, žene dolaze s muževima, i najčešće dečki/muževi pitaju za tabletu dok djevojka/žena stoji iza. U većini ljekarni trebao bi se popuniti upitnik i obaviti savjetovanje s njima; neki to rade, a neki ne. Dečki i muževi znaju napadati ako zbog priziva savjesti, priča nam, ne dobiju tablete ili neko drugo kontracepcijsko sredstvo – do te mjere da supruga ili djevojka plače iza njega.

„To je samo potvrda da ona to zapravo ne želi, a on ju nagovara na to. Jedan stariji gospodin sam je došao tražiti tabletu da ju ponese u Njemačku.“

Liječnici abortivna sredstva znaju preporučiti kao ljekovita

I naša je sugovornica imala iskustvo da ju je jedan gospodin napao zbog priziva savjesti i tražio sankcije za nju, ne znajući da je to njezino pravo.

„Čak i oni kolege koji se smatraju vjernicima, ne protive se prodaji tih sredstava jer to, po njima, ‘nije naša briga’ – to je ‘njihov izbor’. Zaista tužno.“

Većina djevojka koja poseže za tabletom za „dan poslije“ nije upoznata s njezinim načinom djelovanja, objašnjava nam naša sugovornica. Događa se i da liječnici, kako priča, abortivna sredstva preporuče kao ljekovita – poput spirale. Međutim, pacijentice nerijetko ne znaju za njezin abortivni učinak.

„Trebali bi svi biti više osviješteni po tom pitanju; trebali bismo se, po meni, posebno mi koji radimo u zdravstvu angažirati u edukaciji mladih ljudi, jer su im, nažalost, svjetovni mediji najčešći izvor informacija.“

Priziv savjesti ili polu-priziv savjesti?

Premda joj je omogućen priziv savjesti, naša sugovornica tvrdi da je tu više riječ o polu-prizivu savjesti:

„Ako odbijem izdati sredstvo, trebala bih pozvati kolegu koji nema priziv savjesti ili stranku uputiti u sljedeću ljekarnu u kojoj će moći kupiti. Proživljavam dosta borbi unutar sebe vezano s tim. Nadređeni se boje da zbog toga ne bi došli u medije, pa je kao rješenje dogovoreno da se jednostavno kaže da ‘lijeka nema’. Ono što me tješi činjenica je da su mnoge udruge koje se bore za život na mojoj strani. Zbog priziva savjesti prebačena sam i na drugo radno mjesto, jer je ono manje i manja je mogućnost da će se tražiti spomenuta sredstva.“

Na kraju se nameće pitanje – kako to promijeniti? Kako podići svijest o činjenici da mnogi ne znaju gotovo ništa o štetnosti sredstva koje kupuju, kao ni o problemima s kojima se susreću medicinski djelatnici koji koriste svoje pravo na priziv savjesti. Naša nam je sugovornica na to rekla:

„Mislim da bi o tome, za početak, trebali nešto progovoriti ginekolozi. Oni su ipak na ‘prvoj liniji’ borbe i obrazovani su za to područje. Postoje i ljekarne koje nemaju kontracepcijska sredstva u prodaji jer svi djelatnici imaju priziv savjesti. To je zaista ohrabrujuće i dokaz da se čovjek prije svega cijeni kao osoba, da profit nije na prvom mjestu.“

Razgovarala Gabriela Jurković; Book.hr