Foto: Shutterstock
Prije izvjesnog vremena razgovarao sam s jednim mladim župnikom. Bio je vrlo omiljen i cijenjen u svojoj župi, što se moglo osjetiti na svakom koraku. Došavši prije pet godina u tu župu, dao je čitava sebe za život župe. Obolio je žrtvujući se, a ljudi su ga zaista prihvatili kao čovjeka i svećenika. No primijetio je kako se vjerski život župe gotovo ni u čemu nije promijenio. Doduše, veći broj ljudi nego ranije zbog njega je dolazio na misu, ali nije mogao primijetiti nikakvu istinsku promjenu u životu tih ljudi. Shvatio je da je sve bilo uzalud, jer su srca njegovih župljana ostala ista kao i prije, unatoč svim njegovim propovijedima, poučavanjima i nastojanjima. Zaključio je da je sav njegov trud bio uzaludan.
„Isplati li se dati sebe?“
Zapitao me isplati li se dati župljanima sebe. Odgovorio sam mu da se ne isplati i da je tu i pogriješio, što je dao sebe. Odgovor ga je malo začudio, no tada sam mu rekao da je sebe trebao ostaviti po strani, a svojim župljanima dati Isusa.
Započeli smo s duhovnom obnovom u njegovoj župi. Ljudi su dolazili sa svih strana i župnik je počeo shvaćati gdje je pogriješio. Što se tada dogodilo? Počeo je propovijedati i zaista davati Krista. Počeo je govoriti o ljubavi koju ne zaslužujemo, a ipak možemo primiti. Počeo je u srcu plakati za svojom župom. Rezultat svega bio je izvjestan broj vjernika koji je zaista zaživio svoju vjeru i doživio ono što im je župnik zapravo htio dati, dok je od većine odjednom počeo osjećati odbacivanje i neprihvaćanje.
Neki su ga počeli proganjati
Bez ikakva razloga njegovi dojučerašnji župljani počeli su ga optuživati, proganjati i mrziti. Zašto? Krenuo je za Isusom. Mnogi ljudi nemaju hrabrosti krenuti na taj put i kad netko drugi krene, osjete kao da ih taj tada izdaje i odvaja se od njih. Ljudi jednostavno ne podnose bolje od sebe, pa ih na sve moguće načine žele prisiliti da se vrate na svoje stare putove i da ponovno budu jednaki njima. Isto se događalo svetom Župniku Arškom. Ustrajao je i na kraju je gotovo cijela njegova župna zajednica doživjela preobraženje. Davao im je Isusa!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
O knjizi
„Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo,
dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”
Heb 11,1
Bog nam je obećao da će nam ispuniti sve što ga s vjerom zatražimo! Kakva je to vrsta vjere, po kojoj nas Bog uslišava? Što nam o vjeri govori Biblija? Vrijedi li to Kristovo obećanje i za današnjeg čovjeka ili je bilo namijenjeno samo njegovim suvremenicima te posebno izabranim svecima? Što trebamo učiniti kako bismo zadobili tu vrstu vjere…?
Autor knjige ima dugogodišnje iskustvo takve vjere te je to iskustvo uspio prenijeti na mnoge druge vjernike. Kroz molitvu vjere i danas se događaju mnogobrojna čudesna obraćenja, oslobođenja i ozdravljenja!
Bog može postaviti i najbogatiji stol ispred nas, no ako mi taj stol ne ‘vidimo’ i ne znamo kako s njega ‘uzeti’, ostat ćemo gladni. Vjerom, zapravo, uzimamo ono što nam je Bog već dao!
