Foto: privatni album obitelji Cvitanušić
Evo drugog dijela intervjua s Božjom miljenicom Slavicom…
Prvi dio možete pročitati ovdje: „Ljudi odlaze u daleke krajeve u potrazi za boljim životom. Što se mene i supruga tiče, Osijek je naš grad…“
Razgovor s njim je trajao samo pet minuta, ali se kući vratila potpuno preobražena. Ništa se nije promijenilo u njezinoj okolini, ali u njoj samoj jest i tada su stvari krenule nabolje
Jelena: Sestra Biserka Jagunić je jednom prilikom ispričala kako se našla u teškoj situaciji i po rješenje se zaputila pokojnom profesoru Ivančiću. Razgovor s njim je trajao samo pet minuta, ali se kući vratila potpuno preobražena. Ništa se nije promijenilo u njezinoj okolini, ali u njoj samoj jest i tada su stvari krenule nabolje. Možeš li nam posvjedočiti možda nešto slično sa zajednicom MIR iz svog života?
Slavica: Mogu. Nisam imala sreću upoznati pokojnog Profesora, no prva osoba koju sam susrela došavši u Zajednicu bila je moja hagioasistentica, profesorica Vesna Ereg. Toliko smo se duboko povezale da je ona ustvrdila da sam ja njeno duhovno dijete i tako se prema meni i odnosi – kao brižna majka. Postala je dio naše obitelji, moja ju djeca i suprug jako vole, a i ona sama svjedoči radost blagoslova novom, duhovnom obitelji.
Život je vječan, on se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer. I, kao što si mi ti jednom prilikom napisala „nema oltarića bez križića!“
J: Rano si izgubila majku, a kasnije i oca, a nije ti strana ni borba s teškom bolešću. Što bi poručila našim čitateljima koji se moraju nositi s teškim gubitcima u životu?
S: U Kristu ništa nije zauvijek izgubljeno i ništa nije nemoguće. Premda je Svemogući Bog, Krist ni sebe samog nije poštedio teškoća i kušnji u životu, čak je i umro smrću koja je u to vrijeme bila najbolnija, a ujedno se smatrala i najsramotnijom. Rano sam izgubila roditelje, ali oni žive u meni i najveću mi radost pričinja kad ih prepoznajem u svojoj djeci. Život je vječan, on se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer. I, kao što si mi ti jednom prilikom napisala „nema oltarića bez križića!“
Besplatno primiste, besplatno dajte. Pjesme prosljeđujem svim ljudima dobre volje, a ako ih netko nekad odluči objediniti u knjigu, bit ću sretna zbog toga
J: Budući da je naziv našeg portala BOOK, što u prijevodu znači „knjiga“, smijemo li se nadati uskoro i tvojoj knjizi pjesama?
S: Nada ostaje zadnja, tako kažu ljudi. Ja se također nadam, ali još nisam pronašla nikoga tko bi mi u tome mogao konkretno pomoći. U svakom slučaju, jer pjesme smatram darom, obećala sam sebi da ih nikad neću pokušati pretvoriti u izvor zarade. Besplatno primiste, besplatno dajte. Prosljeđujem ih svim ljudima dobre volje, a ako ih netko nekad odluči objediniti u knjigu, bit ću sretna zbog toga.
Nismo mi sveta obitelj, nipošto. Puno je toga što se može popraviti, na čemu se može i mora raditi, ali činjenica da su Isus i Gospa s nama uvelike olakšava ulogu roditelja
J: Tko i što ti pomaže u zahtjevnoj ulici majke?
S: Definitivno moj suprug Danijel. Okolnosti su takve da njegova majka živi daleko (nedavno je izgubio oca), a moji su roditelji stalno s nama, kao anđeli čuvari, ali u svakodnevnim obavezama uglavnom se možemo osloniti samo jedno na drugo. I Gospodina, naravno. Mislim da je blagoslov zajedničke, obiteljske molitve, razlog što moja djeca odrastaju okupana Duhom Svetim.
Majčinstvo je daleko najčudesnija Božja intervencija u mom životu. Sudjelovanje u čudu stvaranja novog života, nove duše definitivno je vrhunac Božjeg povjerenja u čovjeka
Nismo mi sveta obitelj, nipošto. Puno je toga što se može popraviti, na čemu se može i mora raditi, ali činjenica da su Isus i Gospa s nama uvelike olakšava ulogu roditelja. Moram naglasiti da je majčinstvo daleko najčudesnija Božja intervencija u mom životu. Sudjelovanje u čudu stvaranja novog života, nove duše definitivno je vrhunac Božjeg povjerenja u čovjeka.
J: Učiteljica si u osnovnoj školi u Vukovaru, a kod kuće te čekaju tvoje tri cure. Što nastojiš prenijeti i tuđoj i svojoj djeci?
S: Nastojim im prenijeti da je u redu ne biti savršen, premda je naša obveza truditi se biti najbolja moguća verzija sebe. Ovo možda zvuči otrcano, ali uvjerena sam da perfekcionizam koji nam nameće suvremeni svijet, istovremeno sugerirajući stazu manjeg otpora, vodi u katastrofu. Sve nam je na dohvat ruke, a opet nemamo vremena ni za što. Svoju djecu i učenike potičem da slobodno vrijeme provode u prirodi, da se druže uživo sa svojim prijateljima. Tehnologija je u redu, sve dok služi čovjeku, no suvremeni čovjek je, bojim se, sve više sluga tehnologije.
Tehnologija je u redu, sve dok služi čovjeku, no suvremeni čovjek je, bojim se, sve više sluga tehnologije. Svoju djecu i učenike potičem da slobodno vrijeme provode u prirodi, da se druže uživo sa svojim prijateljima.
J: Kakav je tvoj doživljaj Grada heroja? Osjete li se podjele već u osnovnoškolskoj dobi? U čemu vidiš dugoročno rješenje?
S: U Vukovaru radim već punih 15 godina i promatram cijelo to vrijeme kako se diže iz pepela, kako vida svoje rane i polako se vraća u život. U svojoj učionici podjele ne toleriram i mislim da je jedini način da se strašna povijest ne ponovi, u odgoju novih generacija koje se neće dijeliti, koje neće mrziti. Djeca ne bi trebala nositi teret prošlosti, jer njima pripada budućnost.
U svojoj učionici podjele ne toleriram i mislim da je jedini način da se strašna povijest ne ponovi, u odgoju novih generacija koje se neće dijeliti, koje neće mrziti. Djeca ne bi trebala nositi teret prošlosti, jer njima pripada budućnost
J: Gdje kod sebe prepoznaješ svojih pet kruhova i dvije ribice koje Gospodin obilato umnožava da bi tobom blagoslovio ovaj svijet?
S: Mislim da je moj najveći blagoslov što sam naučila ne komplicirati stvari. Jednostavno sam prihvatila činjenicu iz Biblije da „Bog izabra lude da posrami mudre“. Uslišana mi je molitva da budem oruđe u Njegovim rukama i još mi je dana milost da vidim plodove. Što se mene tiče, sasvim dovoljan, čvrst i opipljiv dokaz Božje prisutnosti u životima svakog od nas.
J: Što hrani tvoju dušu? Tvoji stihovi podižu nas, a koji podižu tebe kad je nebo tvoje duše tmurno?
S: Od ranog djetinjstva, našim se domom orila pjesma. Odrasla sam uz Beatlese, Parni Valjak, Đorđa Balaševića… Jako volim Leonarda Cohena kroz čije stihove, premda je Židov, osjećam da Krist govori meni. Volim i duhovne pjesme tako da, kad upalim radio, to je najčešće HKR.
Mislim da je moj najveći blagoslov što sam naučila ne komplicirati stvari. Jednostavno sam prihvatila činjenicu iz Biblije da „Bog izabra lude da posrami mudre“
J: Misliš li da se uz sve češći zveket oružja u svijetu može na ljude djelovati samo papirom, olovkom i pjesmama?
S: Nikad ne znamo kakvu lavinu može pokrenuti neki naš postupak. Mislim da je dužnost svakog od nas u svojoj slobodi izabrati dobro. Kada bi danas baš svaki čovjek, bez obzira gdje je i na kakvom položaju, svjesno učinio samo jedno dobro, nesebično djelo ili čak pomislio neku lijepu misao, uvjerena sam da bi to bio dan kad bismo svi ugledali Isusa u svoj Njegovoj slavi.
J: Jesu li tvoje pjesme ujedno i tvoje molitve ili imaš omiljene pobožnosti? Je li tvoj život tvoja najljepša pjesma?
S: Da, rekla bih da su moje pjesme molitva jer, kao što sam već spomenula, prekrižim se i one se izliju na papir. Jako volim molitvu krunice, tu pravilnost, savršenost molitve u kojoj zajedno s Gospom pratimo cijeli Isusov život, od rođenja do uskrsnuća.
Talenti se množe ako se dijele i dani su nam da bismo ih međusobno dijelili i na taj način umnožili
J: Imamo puno nadarenih čitatelja koji pišu, stvaraju i kreativni su u skrovitosti. Što bi im poručila?
Poručila bih im da dobro prouče prispodobu o talentima, jednu od mojih omiljenih. Talenti se množe ako se dijele i dani su nam da bismo ih međusobno dijelili i na taj način umnožili.
Lažna je skromnost đavolja varka. Treba odati priznanje Gospodinu što nas je stvorio tako čudesno i na tome mu zahvaljivati svojim životom, koristeći one darove koje je On za nas odabrao
J: I za kraj: što bi savjetovala našim čitateljima: kako ispisati zadivljujuće stihove vlastitog života makar nam se on čini tako običan, dosadan, svakodnevan da nemamo bogzna kakve retke ponuditi ovom svijetu i svome Gospodinu na čitanje?
S: Lažna je skromnost đavolja varka. Treba odati priznanje Gospodinu što nas je stvorio tako čudesno i na tome mu zahvaljivati svojim životom, koristeći one darove koje je On za nas odabrao. Ne moraju svi pisati pjesme, skladati glazbu, držati nadahnute govore… Nekome život iz korijena može promijeniti pogled na radnika koji ponizno obavlja svoj posao te sa zahvalnošću prima svoju plaću. Nije na nama išta ponuditi Gospodinu, osim pouzdanja i pristanka da On s nama čini što god Ga je volja i znati, vjerovati da će sve biti dobro.
Prvi dio intervjua možete pročitati ovdje: „Ljudi odlaze u daleke krajeve u potrazi za boljim životom. Što se mene i supruga tiče, Osijek je naš grad…“
Slavičine pjesme možete čitati na našem portalu, u rubrici Kršćanska amaterska poezija, OVDJE.
Razgovarala Božja miljenica Jelena Prskalo; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
