Igrica koja djecu potiče na samoubojstvo ponovno kruži internetom! Kako ih zaštititi UPOZORENJE RODITELJIMA! Društvenim mrežama se ponovno širi suicidalna igrica „Momo“, koja potiče mlade da se ozlijede, a u nekim slučajevima čak i da si oduzmu život. Kako zaštititi svoje dijete?!

Foto: Shutterstock

Suicidalna igrica „Momo“ prije nekoliko je mjeseci počela iskakati na WhatsAppu i progoniti djecu svojim zahtjevima da se ozlijede ili čak si oduzmu život. Sada nastavnici u Velikoj Britaniji upozoravaju da se ta online igra jezivim isječcima ubacuje u videozapise crtića „Pepa Praščić“ i igre „Fortnite“ na YouTubeu.

Daily Mail prenosi da se pod imenom Momo ‘skriva’ jeziva žena s tamnom kosom, đavoljim osmijehom i izbuljenim očima. Ona mami djecu putem WhatsAppa a zatim im šalje slike i upute o tome kako nauditi sebi i drugima.

Opasnosti igre ‘Momo’ javnost je prvi put postala ozbiljnije svjesna prošlog ljeta kada se je počela dovoditi u vezu sa samoubojstvom 12-godišnje djevojčice u Argentini.

Više o ovoj pošasti koja ugrožava našu djecu, možete pročitati ovdje a mi vam u nastavku donosimo isječak iz knjige „Putokaz za nebo“ u kojoj autor otkriva kako kao roditelji možemo zaštititi svoju djecu od opasnosti koje vrebaju iz virtualnog svijeta.

Suicidalna igrica „Momo“ koja nagovara djecu da se ozlijede ili čak si oduzmu život

Virtualna obitelj

Jeste li se već predali i prepustili virtualnomu svijetu da odgaja vašu djecu umjesto vas? Pridonosimo li tomu pružajući krivi primjer svojoj djeci?

Jedne sam večeri, nakon što je moj stariji sin završio s treniranjem hokeja na travi, izveo svoju obitelj u restoran na večeru. Dok smo razgovarali o tome kako je svatko proveo dan i dogovarali se kamo ćemo za vikend, primijetio sam da za susjednim stolom sjedi druga obitelj. Upalo mi je u oči kako svatko od njih troje (tata, mama i kći tinejdžerske dobi) zajedno sjedeći za večerom u ruci ima svoj mobitel i da svi nešto pišu. Sjedeći tako i večerajući nitko od njih ni na trenutak nije ispustio svoj mobitel, a koliko sam vidio, možda su usput međusobno razgovarali nekih pet minuta. Izgledalo mi je toliko nevjerojatno vidjeti troje ljudi koji zajedno sjede za stolom, a svaki je od njih umom potpuno odsutan i uživljen u svijet na svojem elektroničkom uređaju. Palo mi je na pamet da upravo gledam virtualnu obitelj na djelu.

Virtualni svijet odgaja našu djecu?

Razmišljao sam o toj fascinaciji tim malim ekranom kojom su zahvaćeni i roditelji i djeca. U njega gledaju dok hodaju, jedu ili tijekom vožnje. Nedavno sam o toj temi razgovarao s prijateljima za ručkom te smo zaključili da je dopisivanje posredstvom mobilnih uređaja danas osobito popularno među tinejdžerskom populacijom koja, čini se, radije komunicira tako nego razgovorom oči u oči.

Je li riječ o napretku ili smo napravili veliki korak unazad po pitanju razvoja djece? Jeste li se već predali i prepustili virtualnom svijetu da odgaja vašu djecu umjesto vas? Pridonosimo li tomu pružajući krivi primjer svojoj djeci?

Želim istaknuti da se ja ne zalažem protiv tehnologije. Međutim ponekad se malo izgubim pokraj svih tih uređaja, aplikacija i sličnih novotarija koje bi nam trebale olakšati život te se osobno borim s ovisnošću o svojem pametnom telefonu i „neodgodivom“ odgovaranju na brdo e-poruka koje primam svakog dana. Iako u svojoj kući imamo sve moguće uređaje za komunikaciju i zabavu, kao roditelji smo svojim sinovima postavili jasna ograničenja koliko se mogu njima služiti i kakve sadržaje mogu gledati. Zapravo se moja žena i ja stalno borimo i bdijemo nad mogućim negativnim utjecajem tehnologije i medija na našu djecu, i činimo sve da ne bismo postali „virtualna obitelj“. To ne mogu i ne želim dopustiti da se dogodi mojoj obitelji.

Kako se boriti

Kako se boriti s utjecajem tehnologije na našu djecu? Što kao roditelji možemo učiniti? Prije svega moramo priznati ono što je očito: naša djeca odrastaju uz napredne oblike tehnologije, koja nije postojala dok smo mi bili djeca. Istraživanja danas pokazuju jasnu vezu između sve učestalije pojave poremećaja nedostatka pozornosti i ADHD-a te ovisnosti o videoigrama. Rezultati istraživanja koje je provela zaklada „Kaiser Family“ pokazuju da djeca i mladi u dobi od osam do osamnaest godina dnevno provodu sedam i pol sati izloženi medijima i industrije zabave! Takozvani naraštaj Y (rođeni u vremenu od prije deset do trideset godina) također nailaze na poteškoće u međuljudskoj komunikaciji. Oni se teže povezuju s osobama ako se komunikacija ne odvija na društvenim mrežama. O izazovima s kojima se suočavaju mladi naraštaji i kako se s njima nositi dr. Tim Elmore piše u svojoj predivnoj knjizi Generation iY: Our Last Chance to Save Their Future (Naraštaj iY: Posljednja prigoda za spas njihove budućnosti). Također preporučam internetske stranice koje se bave tom temom: www.growingleaders.com i www.savetheirfuturenow.com.

Volio bih da svi otvorimo oči za tu stvarnost. Najlakše je misliti da su naša djeca i kultura u kojoj odrastaju odgovorni za stvaranje „virtualne obitelji“. Ali ne, bojim se da je odgovornost na nama očevima, na meni i tebi. Na našim ramenima leži odgovornost da pružimo dobar primjer, da postavimo granice i da ponudimo zdrave alternative provođenja vremena sa svojom obitelji. Ili ćemo preuzeti odgovornost ili stvari neće krenuti nabolje. Stvarnost koju vidimo oko sebe ne možemo zanijekati, a djelovati moramo početi već sada.

Osim ako ne planirate odseliti u kakvu kolibu duboko u šumi, gdje nema struje ni interneta, svaka naša obitelj neizbježno je izložena svim oblicima tehnologije i medija u školi, na radnom mjestu i u našem domu. To je naša stvarnost. Ali svatko od nas ima sposobnost i mogućnost sve to svesti na pravu mjeru i svojoj obitelji ponuditi prikladniji izbor. Jednostavno, želim vam predložiti da ono što je štetno zamijenimo onime što koristi. Želim s vama podijeliti šest konkretnih stvari koje se moja žena i ja trudimo činiti odgajajući svoju djecu: odvratiti se od idola, odgovoriti na poziv, čitati knjige, razgovor u obitelji, zajedništvo za stolom, ne izležavati se pred ekranom (detaljno o ovim načinima možete čitati u knjizi).

Znam da to nije jednostavno učiniti, ali kao i za većinu uistinu vrijednih stvari treba uložiti dodatan trud. Ili ćemo mijenjati svoje navike i pružiti djeci dobar primjer ili se prepustiti opasnostima virtualnog svijeta (…)

PITANJA ZA RAZMATRANJE

1) Kakav primjer pružam svojoj obitelji kad je u pitanju tehnologija? Jesam li često za računalom kad sam kod kuće? Je li mi mobitel stalno u ruci?

2) Jesam li svojim ponašanjem svoju obitelj gurnuo u ralje virtualnog svijeta? Hoću li štogod poduzeti da se to promijeni?

3) Matt Swaim ukazuje na to kako tehnologiju iskoristiti na zdravi način, kako pomoću nje upoznavati svoju vjeru i još se više povezati sa svojom djecom. Jesam li spreman mijenjati način na koji se služim tehnologijom? Želim li se potruditi uspostaviti bolju ravnotežu?

4) U borbi protiv negativnih aspekata moderne tehnologije autor predlaže da pazimo da se obitelj okuplja oko zajedničkog obroka i vodi jednostavne razgovore, pokazujući zainteresiranost za drugoga. Čini li mi se to prihvatljivim prvim korakom, s ciljem postizanja zdravijega obiteljskog ozračja?