Foto: Dagmar Breu, Shutterstock
Postoje strahovi koje Gospodin dopusti kako bi duše još više približio k sebi. Ti se strahovi razlikuju od onih koje uzrokuje Đavao.
Isus je to ovako objasnio Padru Piju u jednom ukazanju:
„Jutros poslije Svete Mise, dok sam još bio sav žalostan zbog onoga što mi je natuknuto, dobio sam tako jaku glavobolju da mi se činilo nemogućim nastaviti zahvalu. To mi je stanje povećalo muku. K tome me obuzela velika suhoća duha i tko zna što bi se dogodilo da nije nastupilo ono što Vam sada želim ispričati.
Ukazao mi se naš Gospodin, koji mi je ovako govorio:
‘Moj dragi sinčiću, ne propusti zapisati ovo što danas čuješ iz mojih usta, jer to ne smiješ zaboraviti.
Dušu kojoj običavam govoriti privlačim sve više sebi. Đavao je svojim spletkama, naprotiv, nastoji udaljiti od mene
Ja sam vjeran. Nijedno stvorenje neće se izgubiti, a da to ne zna.
Svjetlo se jako razlikuje od tame.
Dušu kojoj običavam govoriti privlačim sve više sebi. Đavao je svojim spletkama, naprotiv, nastoji udaljiti od mene.
Ja nikada duši ne nadahnjujem strahove koji je udaljuju od mene. Đavao nikada ne stavlja u dušu strahove koji je potiču da mi se približi.
Strahovi koje duša osjeća u nekim trenutcima života zbog svoga vječnog spasenja, ako sam im ja uzročnik, razlikuju se po miru i vedrini koje oni ostavljaju u duši…’
To viđenje i te riječi našega Gospodina uronili su moju dušu u takav mir i zadovoljstvo da sve slasti svijeta, u usporedbi sa samo jednom jedinom kapi toga blaženstva, izgledaju bljutave…”
Izvor: dnevno.hr; Book.hr, odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
