Franjo među vukovima Što je to Gospodin morao promijeniti u Jorgeu Mariju Bergogliu kako bi ga pripravio za ovu službu, s kojim se osobnim manama Papa bori, tko je Papina prijateljica za koju je još kao provincijal Družbe Isusove riskirao život, kako je riješio slučaj svećenika koji je zbog žene odlučio napustiti Družbu, sve to i puno više možete saznati u ovoj izvrsnoj knjizi.

Foto: B.R.; LM Design

Zašto ova knjiga

„Napokon se širom otvaraju vrata balkona i pojavljuje se kardinal đakon Jean-Louis Tauran. ‘Habemus Papam’, objavljuje svojim francuskim naglaskom: ‘Georgium Marium Sanctae Romanae Ecclesiae cardinalem Bergoglio…’ Mnoštvo radosno plješće, no ovacije su prožete nesigurnošću: Tko je Bergoglio?

No bilo je dovoljno da Tauran izgovori ime ‘Franjo’ pa da se trgom zaori gromoglasan urlik. Franju svi poznaju, Franjo je Poverello (Siromašak), on je blizak i vjernicima i nevjernicima. Dok se vrata balkona zatvaraju, na trgu se čuje skandiranje: ‘Franjo… Franjo… Franjo’.“

(Iz knjige)

U izdanju Biblioteke Figulus objavljena je knjiga „Franjo među vukovima. Tajna jedne revolucije“ njemačko-talijanskoga novinara Marca Politija, koji je poznat i kao suautor biografije sv. Ivana Pavla II. „Njegova svetost“ (1996.).

Knjiga govori o prvim godinama papinstva Jorgea Marija Bergoglia, argentinskoga isusovca podrijetlom iz Pijemonta. Već samim odabirom imena, kada je izabran za papu, Bergoglio je nagovijestio promjene koje će nastupiti u Crkvi.

Nuncij u Venezueli, Pietro Parolin, određen da postane novi državni tajnik, primjećuje kako se atmosfera odjednom promijenila: „Iz opterećene Crkve s milijun problema… koja se činila pomalo bolesnom, prešli smo u Crkvu koja se otvorila.“ (Iz knjige)

Ova knjiga ne govori samo vjernicima, samo manje poznate stvari o papi Franji nego se njezin autor bavi i Papinim prethodnicima, ali i, općenito, trenutnom situacijom u Crkvi na svjetskoj razini, a posebno Crkvom u Vatikanu.

Foto: Shutterstock

Nova perspektiva

Franjo odmah određuje novu perspektivu. (…) “Rimski biskup“ naslov je koji Bergoglio najviše voli. Tijekom prve večeri o sebi ne govori kao o papi. S balkona ne visi njegov grb s trostrukom krunom, kraljevskim znakom, tek tamnocrveno platno na kojemu se nalazi bijeli pravokutnik. (…)

Papa radije živi u malome hotelskom apartmanu br. 201, jede u zajedničkoj blagovaonici, sjedi za stolom s drugima, dopuštajući bilo komu da sjedi s njim. „Tako ga je teže otrovati“, šale se u Buenos Airesu. „Ljudi me mogu vidjeti i živim normalnim životom… imam javnu jutarnju misu, jedem u blagovaonici sa svima… nisam izoliran“, piše jednomu argentinskom svećeniku. (…)

„Kažem vam: tisuću puta mi je draža Crkva koja je doživjela nezgodu, nego bolesna Crkva! Crkva koja ima hrabrosti riskirati da izađe“

Bergogliov stil prepoznatljiv je već u njegovim prvim komentarima. Njegov je govor neposredan, gotovo pučki, snažne duhovnosti, s idejom jedne dinamične Crkve. Neki kardinali frkću nosom uspoređujući ga s uzvišenim formulacijama Benedikta XVI. No jednostavan i iskren Bergogliov govor proizlazi iz želje da pokrene vode. Franjo je ledolomac, komentirat će katolički spisatelj iz Sjedinjenih Država Michael Novak. Za obnovu je potrebno razbiti fosilizirane sheme. Franjo želi Crkvu u pokretu, koja se ne zatvara unutar svoje ograde zbog straha od nedaća. „Kažem vam: tisuću puta mi je draža Crkva koja je doživjela nezgodu, nego bolesna Crkva! Crkva koja ima hrabrosti riskirati da izađe“, ponavljat će još mnogo puta u idućim mjesecima. (…)

Franjo je „blizak“. Karol Wojtyla, kojega su čak i u trenutku smrti oplakivali kao oca i djeda, koji je odavao dojam da se obraća svakomu u mnoštvu, ipak je očuvao svoj kraljevski autoritet i u osobnome kontaktu nije brisao razlike u položaju. Franjo poništava svaku barijeru. Blizak je poput rođaka, razoružava iskrenošću kojom podsjeća na evanđeoske zapovijedi, propovijeda milosrđe i poziva ljude da se ne plaše nježnosti. U dvorani za audijencije djeca mogu ići k njemu dok drži govor. Poput ujaka, prolazi im rukom kroz kosu i ne uznemiruje se ako se tko od njih popne na papinsku stolicu. Jedini autoritet koji postoji i vlada u Crkvi – podsjeća – jest Krist, čiji je on učenik.

Foto: Shutterstock

Crkva, kao i njezini pastiri, mora mirisati na svoje ovce

Dok papa Franjo nudi Crkvi i svijetu širine i dubine Radosne vijesti, njegovi protivnici optužuju ga za ograničenost, tvrde da inzistira na siromaštvu, jer je to jedino što poznaje, ali istina je ustvari obrnuta: dok papa Franjo dolazi iz Buenos Airesa, svjetske metropole od trinaest milijuna stanovnika, sjecišta oprečnih rasa, kultura, vjera i načina života, njegovi prethodnici dolaze iz provincija i sazrijevaju u Rimu i Vatikanu, središtima intelektualne finoće, koja su zakinuta za raznolikost bližih i dalekih zemalja u kojima živi većina vjernika. A Crkva, kao i njezini pastiri, mora mirisati na svoje ovce, što uključuje poznavanje i zahvaćanje u njihove raznolike stvarnosti. Zato papa Franjo priznaje jedino teologiju na koljenima, onu koja proizlazi iz susreta s Bogom i čovjekom, koja nije odvojena od životne stvarnosti, tj. nije umjetna niti čisto racionalna tvorevina kreirana za pisaćim stolom. (…)

Ako želite bolje upoznati lik i djelo pape Franje, što je to Gospodin morao u njemu promijeniti kako bi ga pripravio za ovu službu, s kojim se osobnim manama Papa bori, tko je Papina prijateljica za koju je još kao provincijal Družbe Isusove riskirao život…

Papa je srušio utvrde ekonomske moći Vatikana, upozorava da grijeh dolazi iz pohlepe srca, koja ritualno i izvana čistu posvećenu osobu može učiniti prljavijom i grešnijom od javne bludnice. To je slučaj Vatikanske banke, koja je u početku Franjina pontifikata bila središte pranja novca vukova odjevenih u purpurno ruho pastira, potpomognutih izvanjskim suradnicima – svećenicima, časnim sestrama i laicima, koje je papa Franjo u prvoj godini svoga pontifikata doslovce „pomeo“, a kojima je Isus u svoje vrijeme prevrnuo stolove. Znaju i papini protivnici zašto ga kritiziraju, jer vukovima odgovara što zatvorenija i kruća crkvena struktura, koja bi se bavila samom sobom, pod krinkom „čuvara tradicije“ – oni pak nostalgično čeznu za Ratzingerom, premda je i on naglašavao njezin dinamičan karakter i bio začetnik glavnine reformi koje je papa Franjo ostvario. (…)

Ako želite bolje upoznati lik i djelo pape Franje, što je to Gospodin morao u njemu promijeniti kako bi ga pripravio za ovu službu, s kojim se osobnim manama Papa bori, tko je Papina prijateljica za koju je još kao provincijal Družbe Isusove riskirao život, kako je riješio slučaj svećenika koji je zbog žene odlučio napustiti Družbu, sve to i puno više možete saznati u knjizi.

Jasmina Juroš, crkvena pravnica

(Iz osvrta)