Foto: B.R.; LM Design

Nepoznati detalji iz života Jorgea Marija Bergoglia

Ne postoji kršćanstvo bez milosrđa, jer ono je središte samoga Božjeg srca – središnja je tema navještaja Radosne vijesti i Franjina pontifikata. No kada jednoga Papu zbog „previše milosrđa“ razapinju na katoličkim portalima kao Antikrista, a zbog jednostavnoga načina izražavanja nazivaju ga seoskim župnikom kojemu „nedostaje teologije“, tada se pred čitateljem ove knjige otvara isti scenarij iz Isusova vremena, isti puls naroda i njegovih velikih svećenika – tvrde šije i spora srca da razumiju Boga koji život daje za izgubljenu ovcu.

Ova izvanredna knjiga Marca Politija, zanimljiva zbog mnogih nepoznatih detalja iz života Jorgea Marija Bergoglia prije i nakon što je postao Papa, još više oslikava stanje povjerene mu Crkve i otkriva da veću opasnost za nju predstavljaju vukovi koji ne dolaze izvana, nego iz njezinih redova, bilo da je riječ o kardinalima na važnim položajima zavedenima moću i novcem, teolozima izgubljenima u svojim apstraktnim, racionalističkim teološkim konstrukcijama koje nemaju doticaja sa životom ili o pastoralcima koji se bave moraliziranjem umjesto dušobrižništvom.

Dok papa Franjo nudi Crkvi i svijetu širine i dubine Radosne vijesti, njegovi protivnici optužuju ga za ograničenost, tvrde da inzistira na siromaštvu, jer je to jedino što poznaje, ali istina je ustvari obrnuta…

Optužbe

Uloga je Crkve da posreduje u spasenju koje je Isus ostvario na križu, tako što će tražiti zalutale ovce tamo gdje se one nalaze, poviti im rane i ponuditi im spasenje. Ona će hraniti i pratiti bračne parove u skladnim brakovima, ali će isto ili više činiti sa supružnicima u krizi i razvedenim osobama, jer je stanje duše i duha pitanje misterija čovjeka i unutarnjega zakona srca, što je više od ispunjavanja izvanjskih zakona i propisa. Kada ne bi bilo tako, pravednost kršćana ne bi bila veća od pravednosti farizeja Isusova i našega vremena. Metoda koju papa Franjo nudi u borbi za autentičnost Crkve jest njezina samokritika, upravo ono što najviše smeta vukovima, koji Crkvu smatraju nedodirljivom za bilo kakvu kritiku. Ono što im još više smeta Papina je samokritika, priznanje sebe grešnikom, jer im je slika nedodirljivoga pape na povišenome prijestolju s mitrom na glavi odavno zasjenila lik ponizna ribara Petra, pa poniznost smatraju poniženjem.

Dok papa Franjo nudi Crkvi i svijetu širine i dubine Radosne vijesti, njegovi protivnici optužuju ga za ograničenost, tvrde da inzistira na siromaštvu, jer je to jedino što poznaje, ali istina je ustvari obrnuta: dok papa Franjo dolazi iz Buenos Airesa, svjetske metropole od trinaest milijuna stanovnika, sjecišta oprečnih rasa, kultura, vjera i načina života, njegovi prethodnici dolaze iz provincija i sazrijevaju u Rimu i Vatikanu, središtima intelektualne finoće, koja su zakinuta za raznolikost bližih i dalekih zemalja u kojima živi većina vjernika. A Crkva, kao i njezini pastiri, mora mirisati na svoje ovce, što uključuje poznavanje i zahvaćanje u njihove raznolike stvarnosti. Zato papa Franjo priznaje jedino teologiju na koljenima, onu koja proizlazi iz susreta s Bogom i čovjekom, koja nije odvojena od životne stvarnosti, tj. nije umjetna niti čisto racionalna tvorevina kreirana za pisaćim stolom. Na takvoj se teologiji temelji i odgoj svećenika, u protivnome iz sjemeništa izlaze „mala čudovišta“. U toj Crkvi Papa želi dati više prostora ženama, koje nisu opasnost za klerike, nego su opasnost za Crkvu klerici koji nemaju uravnotežen odnos sa ženama.

Papa je srušio utvrde ekonomske moći Vatikana, upozorava da grijeh dolazi iz pohlepe srca, koja ritualno i izvana čistu posvećenu osobu može učiniti prljavijom i grešnijom od javne bludnice. To je slučaj Vatikanske banke, koja je…

Papa je srušio utvrde ekonomske moći Vatikana, upozorava da grijeh dolazi iz pohlepe srca, koja ritualno i izvana čistu posvećenu osobu može učiniti prljavijom i grešnijom od javne bludnice. To je slučaj Vatikanske banke, koja je u početku Franjina pontifikata bila središte pranja novca vukova odjevenih u purpurno ruho pastira, potpomognutih izvanjskim suradnicima – svećenicima, časnim sestrama i laicima, koje je papa Franjo u prvoj godini svoga pontifikata doslovce „pomeo“, a kojima je Isus u svoje vrijeme prevrnuo stolove.

Znaju i papini protivnici zašto ga kritiziraju, jer vukovima odgovara što zatvorenija i kruća crkvena struktura, koja bi se bavila samom sobom, pod krinkom „čuvara tradicije“ – oni pak nostalgično čeznu za Ratzingerom, premda je i on naglašavao njezin dinamičan karakter i bio začetnik glavnine reformi koje je papa Franjo ostvario.

… ulazi u dijalog s nevjernicima, pruža ruku odijeljenoj kršćanskoj braći naglašavajući da je jače ono što nas ujedinjuje od onoga što nas razdvaja. Ukratko, papa Franjo prepušta vodstvo Crkve Duhu Svetomu, koji puše gdje hoće

„Crkva je zajednica spašenih, a ne savršenih“

No, budući da ovce poznaju glas svoga Pastira, katolički je puk, ali i svaki čovjek dobre volje, prepoznao u papi Franji sliku autentičnoga vođe kojemu je Isus povjerio svoje stado. Papa Franjo na Veliki četvrtak pere i ljubi noge zatvorenicima (premještajući proslavu Velikoga četvrtka iz bazilike u zatvor), na audijenciji se saginje kako bi podigao s poda i vratio torbicu gospođi kojoj je ispala iz ruke, grli i ljubi čovjeka pokrivena gubom, zaustavlja papamobil kako bi ukrcao i provozao dječake, izazivajući oduševljenje u masama, a gnušanje u onima koji žele imperijalističkoga papu na tronu, s mitrom na glavi. Papa ne želi dodvoravanje biskupa, nego njihovo sudjelovanje u vođenju sveopće crkve. Stoga u svoje odluke uključuje sve biskupe svijeta, također ulazi u dijalog s nevjernicima, pruža ruku odijeljenoj kršćanskoj braći naglašavajući da je jače ono što nas ujedinjuje od onoga što nas razdvaja. Ukratko, papa Franjo prepušta vodstvo Crkve Duhu Svetomu, koji puše gdje hoće.

Crkva je zajednica spašenih, a ne savršenih, reći će. Iz toga slijedi da kategoriju izopćenih u prvome redu čine upravo oni koji se smatraju savršenima i da život onih izvana „regularnih“ ne isključuje automatski mogućnost življenja u teškome grijehu (po ogovaranju, pohlepi te zatvaranju prema potrebama bližnjega), kao što „neregularno“ stanje ne podrazumijeva automatski stanje teškoga grijeha, nego Papa u oba slučaja zahtijeva razlikovanje.

Ako želite bolje upoznati lik i djelo pape Franje…

Ako želite bolje upoznati lik i djelo pape Franje, što je to Gospodin morao u njemu promijeniti kako bi ga pripravio za ovu službu, s kojim se osobnim manama Papa bori, tko je Papina prijateljica za koju je još kao provincijal Družbe Isusove riskirao život, kako je riješio slučaj svećenika koji je zbog žene odlučio napustiti Družbu, sve to i puno više možete saznati u knjizi.

Jasmina Juroš

Jasmina Juroš rođena je 20. travnja 1977. u Osijeku. Diplomirala je filozofiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu i teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Nakon magisterija kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Urbaniani u Rimu, radi na doktorskoj dizertaciji iz ženidbenog prava, te od 2017. godine pohađa Rotalni studij pri Sudu Rimske Rote.

Hrvatsko izdanje knjige „Franjo među vukovima. Tajna jedne revolucije“ autora Marca Politija, izlazi uskoro u izdanju Biblioteke Figulus!

www.figulus.hr