Foto: Skuti materini Vrgada – centar za kulturu, Facebook (uz dopuštenje)
Samozatajni, zaboravljeni biser Jadrana, smješten u jugoistočnom dijelu zadarskog arhipelaga nedaleko Pakoštana, otočić Vrgada skriva i jedan Marijin biser. Tu, u crkvici Gospe od Zdravlja, jednoj od čak četiri crkve na otoku, a koja datira još iz 17. stoljeća, se nalazi vrijedna slika Gospe od Zdravlja s djetetom. Vrgadinci s ponosom pričaju legendu o kipiću, a pred njim su izmoljena, svjedoče, i brojna čuda.
Ova je crkvica bila privatnog kataktera i služila je plemićima koji su živjeli u „palacu”, kamenoj palači odmah uz crkvicu, a otok Vrgada bio im je nagrada za dobro služenje Veneciji.
Unutar crkvice nalazi se vrijedna slika Gospe od Zdravlja s djetetom sa srebrnim pokrovom (tip italiobizantske ikone) i datira u period 15. – 17. stoljeća.
Nalazi se na Trgu hrvatskog viteza Elia Banova (na tzv.,,Ulici”), centralnom vrgadinskom trgu, u povijesnoj jezgri mjesta.
Gospa koja plače
Grof Damiani dao je obložiti srebrom i zlatom Gospinu sliku nakon ukazanja koje je imala grofica Damiani, moleći za dušu umrloga sina. Naime, grofica je doživjela čudo – vidjela je Gospu kako plače.
Legenda
Osim ovog čuda, mještani čuvaju i legendu koja kaže kako su se posljednji vrgadinski plemići, conti Damiani, „zamjerili” Gospi kad su ovu sliku htjeli ponijeti iz crkvice odlazeći trajno s Vrgade, krajem Prvog svjetskog rata.
Prvi pokušaj odlaska s otoka spriječila je velika nevera. I u drugom ih je pokušaju nevera spriječila. Tek treći put su uspjeli otići s Vrgade, ali ovaj put su ostavili sliku Gospe od Zdravlja na njezinom mjestu, u njezinoj Vrgadi.
Otada pred ovom je slikom izmoljeno nebrojeno molitvi, vapaja za ozdravljenjem i zahvala za uslišane molitve, a svoju su Gospu Vrgadini i Vrgadinke, ali i mnogi drugi hodočasnici, okitili i zavjetnim zlatom, srebrom i dragim kamenjem uz želju da ih i dalje čuva i tješi u najtežim trenucima.
Ženska bratovština
Iako su ženske bratovštine/„skule” rijetke, Vrgada ima jednu takvu i to baš – „Bratovštinu Gospe od Zdravlja”, rezerviranu samo za žene.
Osnovana je oko 1880. godine. Ona danas broji oko 50 sestara, a „sestrom ili „društvaricom” se postaje nasljedno, „na sviću” – nakon smrti majke ili nevista preko svekrve koja je (bila) članica. Također, članicom se može postati i nenasljedno, započinjući „novu sviću” koja se ostavlja u nasljeđe.
Kad jedna od sestara umre, ostale sestre mole krunicu kraj njezinog lijesa. Za života, sestre se obvezuju pomagati jedna drugoj u svakoj nevolji.
Zanimljivo je naglasiti kako je bio rijedak običaj primanja sestara/sestrima u bratovštine u Dalmaciji, od srednjovjekovlja do danas. Ako su bile i primljene, bile su izuzete iz upravljačkih tijela bratovština.
Također, rijetke ženske bratovštine imaju pisane statute/„matrikule” jer su žene kroz duga stoljeća bile nepismene, a tradiciju prenosile usmenom predajom.
Vrgadinke očito nisu prihvaćale takav polovičan status pa su osnovale čak dvije ženske bratovštine! Uz skulu „Gospe od Zdravlja”, Vrgadinke su imale i skulu „Kćeri Marijine” rezerviranu samo za djevojke i neudane žene.
Hrabre i ponosne žene Vrgade do danas su vrijedne čuvarice i promicateljice svoje kulturne i vjerske baštine. Za zaštitnicu su uzele baš Nju – najmoćniju i najuzvišeniju od svih žena, Bogorodicu.
„Poput Gospe od Zdravlja koja contima Damianima nije dozvolila da je odnesu s Vrgade, ni ova ženska bratovština, a ni KUD Skuti materini, nikad neće dozvoliti da život i tradicija „otplove” s ovog otoka”, poručili su iz KUD-a Skuti materini kojima zahvaljujemo na dopuštenju za preuzimanje fotografija i predivne priče s Vrgade.
Skuti materini Vrgada; Ivana Adamić, Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
