Duhovnost

SVEĆENIK ODGOVARA

‘Dvoje sam djece rodila carskim rezom i liječnici su mi preporučili imati još samo jedno dijete – trebam li ih poslušati?’ S obzirom na to da sam dvoje djece rodila carskim rezom, liječnici su mi preporučili imati još samo jedno dijete. (…) Molim Vas, pomozite mi »razriješiti« ovaj kamen na srcu, dajte nam neke smjernice, utjehu…

'Dvoje sam djece rodila carskim rezom i liječnici su mi preporučili imati još samo jedno dijete – trebam li ih poslušati?'

Pater Marko,


S obzirom na to da sam dvoje djece rodila carskim rezom, liječnici su mi preporučili imati još samo jedno dijete. Dakle, osuđena sam na ograničenje od troje djece, a na meni je kako ću dalje nastojati da se ne dogodi više njih što je zbog zdravlja itekako rizično i nepreporučljivo. Također, imam problema sa štitnjačom i najpovoljnije mi je planirati trudnoću kad je ona »u normali« (reguliram je hormonskim nadomjeskom u tabletama) jer svih devet mjeseci mora biti pod potpunom kontrolom. Kad mi štitnjača nije »u normali«, tj. onda kada mi se ne preporuča začeće, suprug i ja za zaštitu koristimo prezervativ. Pretpostavljam da je i to grijeh, ali da se ne štitimo tako nego prirodno, pa zanesem, ne bi li bilo još strašnije da – primjerice – moram abortirati dijete, ono ili ja ne budemo dobro…To mi je počeo biti velik teret, toliki da smo se u zadnje vrijeme udaljili u intimnim odnosima.

Molim Vas, pomozite mi »razriješiti« ovaj kamen na srcu, dajte nam neke smjernice, utjehu jer zaista bismo željeli živjeti po pravilima naše vjere, iako očito nismo dovoljno ni pametni, ni mudri da bismo to najbezbolnije riješili, odnosno ispunjavali zdrave bračne dužnosti.

 

Odgovor:

Draga čitateljice!

Prije svega, hvala na povjerenju, otvorenosti i konkretnosti. Eto, kako se po milijunti put uvjeravamo i iz Vašega iskustva, nikada nije kako smo si mi zamislili ili kako bismo željeli da bude u našim životima. Zbog duhovne stvarnosti koju nazivamo grijehom, naš svijet nije više Eden (zemaljski raj) već je poprište ljutih borbi i hrvanja sa svim mogućim i nemogućim bolima, krizama, traumama i kušnjama. No, slava Bogu, Vi ste u kršćanskome braku, Stvoritelj Vam je podario dvoje djece, imate priliku i želju imati još potomstva, osjećate i znate u dubini bića da nije u redu moliti »…budi volja tvoja…«, a istovremeno sprječavati začeće ili ga trajno, raznim medicinskim metodama, onemogućiti. To je sve, kako volim reći, »kretnja milosti« u Vama. I tu milost treba sačuvati, za nju se boriti, živjeti u blagoslovu i biti blagoslov svojemu suprugu i djeci.

Riječ liječnika nije iznad Božje

Piše negdje u Pismu da je Bog dao čovjeku liječnika i da ga treba slušati. Amen. Međutim, ne piše nigdje da je liječnička riječ iznad Božje riječi kao ni to da je liječnik svemoguć ili sveznajući. Kako već više od desetljeća svakodnevno radim s majkama i trudnicama, unutar svoje udruge i svojega poslanja, prisjećam se uistinu mnogih žena koje su rodile i četvrto, i peto dijete carskim rezom te unatoč crnim prognozama, ostale žive i zdrave. Koliku smo djecu, nadalje, spasili od pobačaja jer smo uvjerili majke da ne vjeruju aparatima ili »čini mi se da dijete ima ciste, da je bez ruku, da mu je srce prestalo kucati«, da čekaju, mole, nadaju se i potraže drugo pa i treće mišljenje.

Ranki iz Plaškoga liječnica je preporučila hitan abortus jer je dijete u potpunosti malformirano: rodila je, ispostavilo se da je mali zdrav da zdraviji ne može biti. Snježani iz Vojnića liječnica je užasnuto i bez prigovora odredila datum pobačaja jer »s takvom cistom ni ona, ni plod neće preživjeti«, a ja sam »plod«, koji se zove Gabrijel, već odavno krstio i osim što me višekratno pobljuvao po redovničkoj halji, nemam prigovora na dijete. Ako mi date svoj broj telefona, spojit ću vas s majkama koje su imale višestruke carske rezove da se sami uvjerite da velečasni ne laže. Naime, čini mi se da u svim strukama, na žalost, postoji jedan otpor prema trudu i odgovornosti pa je uistinu lakše predložiti sve drugo, samo ne ono ispravno jer to ispravno zahtijeva praćenje, nadgledanje, odgovarajuće postupanje i maksimalnu sigurnost i odgovornost u donošenju odlukâ.

Preporuka ili zapovijed?

Ipak, idući za Vašim obrazloženjem čitam da su vam liječnici »preporučili imati još samo jedno dijete« te je ovdje bitno ovo: »preporučili«. Nasuprot »preporuci« u Bibliji imamo zapovijedi i to onih Deset Božjih zapovijedi te Zapovijedi ljubavi koje nam je Isus ostavio. Djeca su dar i blagoslov, križ i odgovornost, suza i smijeh. Današnji mentalitet ljudi, pa i kršćana, zatrovan je duhom svijeta i tijela, duhom koji nas podučava kako sve možemo što hoćemo, kada hoćemo i kako hoćemo. Božja riječ nas uči da na sve životne situacije govorimo »ako Bog da«, odnosno »Bogu hvala na svemu«. Dakle, ako Bog da, voljeli bismo imati još djece. Ne: imat ćemo još jedno i gotovo. Ili: možda bismo išli na još jedno za pet-šest godina. Ili: imamo dvije curice pa bi bilo dobro da imaju bracu. Ili: čitali smo da nakon 36. godine trudnoće postaju višestruko rizične pa smo odlučili ostati na ovome jednome djetetu podvezujući jajnike… Vjernici će ovako reći: Bogu hvala na svemu, nek se vrši Božja volja. No za to treba imati stvarnu vjeru, poduprtu stvarnom molitvom i stvarnim sakramentalnim životom.

Opovrgnuo bih ovo Vaše: »Osuđena sam na ograničenje od troje djece« jer to uistinu nije istina. Prvo, nije istina zato što se danas može Gospodin Isus vratiti i Vi nećete imati treće dijete i ja neću ići na duhovsko bdijenje u Botinec kod Zagreba. Drugo, nije istina jer koliko god nam liječnici služe svojom karizmom i poslanjem, liječnik nije dragi Bog. Treće, nije istina jer mnogi identični slučajevi potvrđuju da to ne mora biti tako. Ako Vi, ipak, odlučite da je to istina, onda će to biti istina makar vam papa Franjo napisao osobno pismo uvjeravajući Vas da pogledate s više strana na ovu poteškoću. Preporučio bih Vam, uz strogi nadzor liječnika i terapiju koju vam odrede, još tri stvari: molite, molite i molite. Još su tri stvari neophodne za ovaj problem, naime: vjerujte, vjerujte, vjerujte. Dodao bih još tri nužne riječi, odnosno poticaja: hrabro, hrabro, hrabro! U našemu narodu se veli: »Čovjek snuje, Bog određuje.« U Bibliji piše: »Bogu ništa nije nemoguće.« Piše, također, da je i Bog naš liječnik te da je »Isus došao izliječiti bolesne«. Jednostavno znam da to vrijedi za sve bolesne u svim vremenima i u svim narodima, do kraja svijeta i čovjeka; zašto ne bi vrijedilo i u Vašemu slučaju? Jeste li zatražili bolesničko pomazanje od svojega svećenika? ʼAjde, pliz, odmah sutra. Jeste li se preporučili časnim sestrama, molitvenoj zajednici, hodočasnicima u Međugorje? Svakako preporučam najveći, najbolji lijek: svetu pričest. Kristovo tijelo u Vaše tijelo, u Vašu bolest, u Vašu tjeskobu! Kristova krv u Vašu krv, Kristova snaga u Vašu slabost, Kristove rane u Vaše rane, Kristovo svjetlo u Vaše tame! Imamo besplatnoga Liječnika i besplatan Lijek po kojega, nažalost, dolazi tek desetak posto vjernika i to samo nedjeljom i blagdanom. A on radi od 0 do 24 sata. Idealno bi bilo (ah!) kad bi kršćani – liječnici uz dijagnoze i recepte i molili s kršćanima – pacijentima. Moja dobra prijateljica, stanovita dr. Nevenka uvijek tako čini i rezultati su često fantastični, na Božju slavu i zdravlje bolesnih.

Životni križevi

Draga anonimna čitateljice, ovi hormonalni poremećaji, štitnjača, strah od carskoga reza i sve ostalo što dolazi u tome životnome paketu, zapravo je Vaš križ. Križ treba nositi, s njime se suočiti, tražiti Veronike i Šimune, Marije i Ivane. Niste sami na križu. Vi barem živite u društvu gdje ima i doktora, i lijekova, i bolnica, i ambulanti, i sto načina liječenja i mogućnosti… Zamislite kako je nekoj Vašoj vršnjakinji s istim problemom u, npr., Somaliji? Misionari javljaju da je ondje nestašica i običnih gazâ i vate, a kamoli drugih potrepština ili medicinskih pomagala. Liječnici su ovdje da nas liječe. Kad zatrudnite, ako Bog da i hvala Bogu na tome, lijepo ih zamolite i zatražite da vas prate u tome blagoslovljenomu stanju. Shvaćam Vas, nemojte misliti da Vas ne shvaćam. »Moderni i prosvijećeni« sada će me staviti na inkvizicijsku lomaču, ali umjesto prezervativa-gume-nečega trećega, između Vas – nečega što samo izgleda kao pomoć ili rješenje – preporučio bih Vam povremenu seksualnu apstinenciju. (Lako je govoriti popu, on živi u celibatu pa se već navikao, a tko zna živi li zapravo u celibatu…) Takva apstinencija dobra je za brak, osobito kad je intima bolna ili povrijeđena prilikama poput Vaše. I sv. Pavao preporuča je u jednoj svojoj poslanici. Time raste međusobno poštovanje suprugâ, dolazi do jačanja verbalne komunikacije, pobuđuje se romantika, a intima nakon apstinencije više nije samo obveza, nagon ili rutina, već ponovno otkrivanje bračnoga zajedništva u spolnoj dimenziji. Tada nije potrebno prekidati snošaj, čekati dok se prezervativ locira i situira, a poslije imati osjećaj izdaje, manje vrijednosti, tuge i/ili neispunjenosti, nezadovoljstva. Prezervativ jest grijeh jer razara bračno zajedništvo, sprječava začeće novoga života, zahlađuje odnose i ranjava ljubav koja ne bi trebala biti ograničena gumom ili tabletom. (…) Vi mislite da je manje zlo prezervativ, nego – kako kažete – abortirati dijete ili naštetiti sebi. Svakako je manje zlo, bez dvojbe. Ali, opet, tko Vam kaže da ćete morati usmrtiti dijete ili umrijeti pri porodu? Nikada nije dobro da strah vlada čovjekom i odlukama. Gdje je kršćanska radost, mir, nada? Žao mi je ako u svojoj župi niste nikada o tome slušali, a kamoli doživjeli. Stvarno mi je žao ako ne znate Gospodina Isusa kao živoga Boga koji liječi, oslobađa, spašava, uništava đavolska djela, daruje potpuni mir i blagoslivlja svoj narod opraštajući mu grijehe. Kada poznajemo takvoga Isusa, ni smrt nam nije ni nepoznanica, ni bauk, ni užas. Ni bolest nam tada nije prokletstvo. Ni križ nam tada nije mjesto besmislena mučenja. Upoznajte takva Isusa! Ne onog sa šarenih smiješnih slikâ gdje namiguje očima ovisno o kutu gledanja, već živoga, uskrsnuloga, slavnoga pobjedničkoga Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja. On poznaje Vašu bol i bolest, bolje nego itko drugi na svijetu. I Vi ste mu važni. Dragocjeni. Vi ste njegova ljubav. Vi ste njegovo nebo ovdje na zemlji, srce njegova srca, Vi ste ona za koju je iskrvario na križu: pa kako vam onda ne bi htio ili mogao pomoći?!

Udaljavanje i bračnoj intimi

Kažete, nadalje, da ste se udaljili u bračnoj intimi od supruga… Čujte, nije ni njemu lako. Muškarci su u potpunosti drugi svijet. On sudjeluje pri začeću, ali ne nosi dijete devet mjeseci niti ga rađa. On vas razumije, ali djelomično, neiskustveno. Vjerojatno ne bi razumio ni spolno uzdržavanje. Zato je potrebno mnogo iskrenosti, razgovora, nježnosti. Sjetite se mladosti, hodanja, gugutanja, zacakljenih očiju i abnormalnoga lupanja srca. Pozovite se na vrline strpljivosti i milosrđa. Znajte odvojiti vrijeme za njega, pogledajte film, odite u šetnju, posjećujte prijatelje… Brak nije samo povremeni seks i zajednička večera nakon naporna dana. Brak je i suočavanje, priznavanje slabosti, molitva i crkva, prijateljstvo i razumijevanje… Kad fali ona duhovna dimenzija, svakako trpi i ona materijalna/tjelesna/zemaljska. Pitanje jedna zatucana seoskog svećenika također je sljedeće: molite li zajedno? A s djecom? Na kraju, tražite pomoć, utjehu i ohrabrenje. Mi smo samo ljudi, sve to Vam u punini može darovati samo naš zajednički stvoritelj. Također, nema uvijek »najbezbolnijih rješenja«, kako pišete. Jednostavno, takav je život. Ne postoji »bioenergija«. Nema ni čarobnih štapića. Život bez muke i pitanja tek je pred nama, u vječnosti.

Poruka za kraj: slušajte Boga (Biblija, Crkva, savjest, molitva) slušajte i svoje srce (koje želi još djece!) i slušajte, naravno, i liječnike. Najvažnije je zapravo da ne gubite mir i da imate pouzdanja i u dobroga Boga i u medicinu. Probajte za sve ovo i zahvaljivati. Da, zahvaljivati! Jer ono što nam se čini kao zlo, poslano nam je s Božjim dopuštenjem za obraćenje. Da nije ovih nevolja ne biste u sebi otkrili mnoštvo mehanizama, osjećaja i nagnuća, za koja niste ni znali da postoje. I ona pozitivna (nijedna mi žrtva nije prevelika za moju djecu i brak), a i ona negativna (strah, panika, nesigurnost pa čak i razmišljanje o mogućemu pobačaju…) Neke su stvarnosti od toga i za svetu ispovijed. Ne znamo u biti kakvi smo doista, dok nas život ne stisne. Molit ću da Vas i Vaše stisne Božja ljubav i milost te da Gospodin vodi odluke Vaših liječnikâ. U Isusovo silno, ljubljeno Ime, neka ovaj strah bude pobijeđen i neka ovaj brak bude blagoslovljen svakim blagoslovom nebeskim i zemaljskim, a djeca zaštićena, sretna i zdrava, amen.

Iz knjige Grešnicima ulaz dopuštenautora patera Marka Glogovića. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh