Foto: Chandan Chaurasia, Unsplash

Veljača

Jučer sam vidjela
Prve visibabe…
Na fotografiji, doduše,
U nečijem vrtu…
Još jedna zima,
Kako se čini,
Za sobom
Podvlači crtu…
Na vijestima, kažu
Da su rode
Već krenule natrag,
K nama…
Dani su dulji,
I sve je rjeđa
Gusta, zimska tama…
Uskoro će,
Na povratku iz škole,
Dječica brati ljubičice…
Premda su učili,
Bez sumnje,
Da ne smiju dirati
Proljetnice…
Ipak će napraviti
Taj prekršaj,
Da bi na umorno
Majčino lice
Vratili osmijeha sjaj…
Jer, dječje srce,
Nepogrešivo, sluti,
Da se zbog toga prijestupa
Ni dragi Bog ne ljuti!
Novo proljeće, pompozno,
U svom stilu,
Obećava, najavljuje,
Šarenu sunčanu idilu…
Nije nalijepilo
Napadne plakate po gradu…
Ipak, sasvim je sigurno
Da nitko neće propustiti
Tu paradu…
Tek u suton,
Kad Sunce se skrije,
Nestane na trenutak
Sve te čarolije…
Dok se u toplini sobe
Zadnji komadić leda
Tvrdoglavo, za srce drži,
Duša šapuće:
Veljača je…
Ne daj se, srce,
Još samo malo izdrži!
❤️

Slavica Cvitanušić

Za Book.hr priredila A. P.