Foto: bibiiiii, Pixabay

gdje je Marija, ondje je i Crkva

Dječak uzet na nebo iz ruku Žene jest Sin Čovječji, Isus Krist, ali zbog otajstva utjelovljenja, zbog toga što je postao jedan od nas, svaki kršćanin postaje dijete te Žene, koja simbolizira i Crkvu i Mariju. Sveti Ivo iz Chartresa rekao je: „sicut Maria, ita et Ecclesia“ – gdje je Marija, ondje je i Crkva. „Marija je dala spasenje ljudima, a Crkva daje ljude Spasitelju“, kako je to lijepo izrazio sveti Cezarije iz Arlesa.

Biti uzet, to znači ne činiti ništa da se dođe do Božjeg prijestolja, nego samo dopustiti da te Marija uznese, osloniti se na njezinu inicijativu, predati se svemu onome što ona može u nama prouzrokovati poradi našeg suobličenja Isusu i zadobivanja punine Duha Svetoga.

dopustiti da te Marija uznese

Biti uzet, to znači ne činiti ništa da se dođe do Božjeg prijestolja, nego samo dopustiti da te Marija uznese, osloniti se na njezinu inicijativu, predati se svemu onome što ona može u nama prouzrokovati poradi našeg suobličenja Isusu i zadobivanja punine Duha Svetoga. Samo iz njezinih ruku možemo biti uzeti. Ogromna je razlika između ulaska u nebo svojim silama i uznesenja. Možda ju se može usporediti s razlikom između penjanja stubama na 33. kat zgrade i dolaska dizalom na taj isti kat. Grčka riječ koja opisuje to uzimanje ima nekoliko značenja, ali prije svega bila je korištena za opis pljačkanja poslije ratne pobjede. Harpadzo znači ‘uzeti osvojeno’ ili ‘roba’ ili ‘ukrasti’. U prenesenom značenju pak taj glagol također znači ‘uhvatiti koga, očarati’ ili ‘izgubiti se u divljenju’. Zašto je Ivan koristio takvu jaku riječ za opis uzimanja na nebo Ženina Djeteta? Ne postoji li kakav nježniji i više pjesnički izraz za opis tog prelaska sa zemlje na nebo?

Sotona nam pak krade riječ posijanu u srcu:

„Svakomu koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.“ (Mt 13, 19)

Molim se s jecajima u duši da to sve dobro razumijem, jer nerazumijevanje riječi Božje signal je da će mi ju uskoro ukrasti Sotona. Sâm Isus u slavnom govoru koji se dotiče Ivana Krstitelja govori da je nebo za nasilnike, za lopove, za one koji osvajaju ili kradu kraljevstvo na nasilan način. Evanđelist je također pritom koristio riječ harpadzo da bi opisao tu duhovnu borbu za nebo, za spasenje:

„A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe – ili… Kradu! Harpadzo!“ (Mt 11, 12)

Predajmo se Mariji

Međutim pitajmo se, ako su samo takvi ljudi kao Ivan Krstitelj u stanju ukrasti nebo, koliko takvih asketa postoji? To su tek izuzetci! Ja osobno ne pronalazim u sebi snagu za asketski život, tako radikalan život kojim se krade nebo. Prečesto me Sotona udara da se ne bih uzdigao ni centimetar od zemlje. Za mene pak to zvuči kao veliko unapređenje kada čitam da dijete Žene ne mora krasti nebo, jer nebo krade njega. Upravo joj se zbog toga predajem, zbog toga se oslanjam na nju, jer u njezinu naručju ne moram krasti nebo, zahvaljujući njoj nebo krade mene.

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isljučivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad