Današnji čovjek ne boji se ostaviti Boga i ostati u grijesima Nevjerojatno, ali istinito, ljudi se boje jaja. Kršćani-katolici boje se jaja (...) Obično pitam te dobre ljude, sudjeluju li na nedjeljom svetoj misi, imaju li blagoslovljeni križ ili kakvu svetačku sliku u kući, primaju li svećenika na godišnji blagoslov obitelji, mole li zajedno ili barem osobno?

Foto: Toan Nguyen, Unsplash

Znao sam, da ću kad-tad morati nešto napisati o tome. Odugovlačio sam, ostavljao za drugi put, nalazio razloge da ne spominjem ovu temu, ali uzalud, neprestano bi se vraćalo u moj mali mozak, uvijek bi bilo negdje ovdje, visjelo u zraku, prijetilo da će se razbiti, ako ne napišem nekoliko dojmova o ovoj, uz nogomet, „najvažnijoj sporednoj“ životnoj preokupaciji. Riječ je o – jajima.

Kršćani-katolici boje se jaja

Evo sto posto istinite priče, kojoj sliče stotine drugih, ispričane drugima, i svećenicima i laicima, s opaskom, da autoru ovog teksta mjesečno barem jednom dolaze ljudi koji imaju isti problem. Svaki je sarkazam u daljnjim redcima polu-slučajan, jer ne mogu drugačije, kriv sam. „Probudili smo se ujutro, kao i svakog dana, pojeli doručak i spremili se na posao, a djecu u školu. Žena je prva izašla i otvorila garažu. Ubrzo smo čuli krik, kratak, oštar, koji nas je natjerao da izađemo trčeći. U garaži, između auta i miješalice (za beton) stajala je N… piljeći tupo u nešto, pokazujući nam prstom, da i sami pogledamo. Na podu ispod malog stola s raznim alatom, gledali smo – jaje. Bili smo u šoku, nismo ni na posao krenuli. Od tada je sve pošlo nizbrdo; mali je pao razred, supruga je na normabelima, ja sam doživio niz nesreća…“ Itd.

Nebrojeno puta čuo priču

Ponavljam, istu sam priču, s neznatnim izmjenama, čuo nebrojeno puta. I uvijek ostao u čuđenju. Primjeri bi se nizali, slični kao „jaje jajetu“. Za neupućene, osobito one koji žive u gradu, objašnjavam: pronaći jaje u dvorištu, ispred vrata, u štali (garaži), neminovno znači: netko me urekao, i sad sam gotov.

Nevjerojatno, ali istinito, ljudi se boje jaja. Kršćani-katolici boje se jaja (…) Obično pitam te dobre ljude, sudjeluju li na nedjeljom svetoj misi, imaju li blagoslovljeni križ ili kakvu svetačku sliku u kući, primaju li svećenika na godišnji blagoslov obitelji, mole li zajedno ili barem osobno?

strah je veći

Uglavnom, na veći dio, odgovaraju potvrdno. Pa kako onda, dragi Bože, smiluj se, možete drhtati pred – jajetom?! No, strah je veći. Priče se šire. Izriču se naglas duboko skrivene sumnje: je li to susjeda ostavila, ta ona nam je uvijek bila zavidna? Da nije taj i taj prijatelj, sinoć nam je bio u gostima, znamo se godinama, ali nikad ne znaš…

Strah je muka… savršena ljubav izgoni strah

(…)Božja riječ kaže: „Strah je muka… savršena ljubav izgoni strah“ (1 Iv 4, 18) i „Gospodin je sa mnom i ja ne strahujem, tko mi što može!“ (Ps 118, 6). Zanimljivo, današnji se čovjek ne boji ostaviti Boga, služiti idolima i zadržavati dušu u grijesima, a boji se jaja i konaca. Ne bojimo se ne poštivati dan Gospodnji i ne proklinjati Njegovo sveto Ime, a bojimo se nečega što je izašlo iz, s oproštenjem, kokine guze. Ajmo prestat’ biti mala djeca i počnimo zrelo živjeti vjeru. Mućke bacimo, a zdrava jaja slasno konzumirajmo.

Ulomak iz knjige patera Marka Glogovića „Samo za stotu ovcu“. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje, a više o njoj saznati ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad