Recenzije knjiga

„Samo za stotu ovcu” o. Marko don Kornelione Glogović, OSPPE

Samo za stotu ovcu; Autor: O. Marko don Kornelione Glogović; Nakladnik: Figulus

O knjizi

Ovom knjigom jednostavno želim poručiti čitateljima da nas Bog ljubi, da nam želi sreću, da nas traži i da nema grijeha koji ne bi mogao ili ne bi htio oprostiti! Posebno su Mu na srcu upravo maleni i razočarani, ranjeni, nesretni. Oni koji misle da će ih ovaj svijet zadovoljiti, a nakon što prođu sito i rešeto mode, strasti, ovisnosti, idolopoklonstva, zabave i osvete, padaju u svojoj bespomoćnosti i stradavaju u svojoj naivnosti…


Autor

U našem se narodu kaže, papir sve trpi. Odlična rečenica za ovo remek ne-djelo, koje nikomu ne preporučam, osim liječnicima. Možda xx oni mogu pomoći autoru, makar i u to sumnjam. Kako bilo da bilo, evidentno je da neće još dugo. Radije neka moli i posti, a pisanje ostavi pravim piscima. Jedino što je dobro u svemu ovomu je mala naklada. Nemojmo čitati, ako ne želimo zaraditi tešku psorijazu”.

Tomica P. (Iz anti-uvoda)

…Isus odlazi za izgubljenom ovcom-odmetnicom, koja bježi podjednako i od stada i od pastira. I možda od pasa koji čuvaju stado. Ranjena je, tvrdoglava, potištena, izbezumljena; a možda i sva sretna, jer je uspjela pobjeći. Jer joj je dosta pustinje? Zamišljam ovu lutajuću ovčicu kao čovjeka, koji zna što hoće (bijeg), a ne zna što ga čeka (vukovi, sunce, divlje ovce, lovci). Dok bježi iz pustinje (brak, posao, obitelj, djeca, crkva, škola, zvanje), ispočetka „dobiva krila“ napojena red bullom maštanja i očekivanja. Staro nestaje s horizonta, još ima snage i za trčanje i za kaskanje. No, dolazi mrak. Neizvjesnost, rupe na putu, kaktusi, zavijanje hijena i neko staro drvo bez lišća, na kojemu sjedi lešinar promatrajući sve što gmiže i hoda, poput promatrača EU-a u „zemljama u tranziciji“ koje postaju „zemlje u policiji“ da bi nastale „zemlje u tendenciji“. Uskoro shvaća, da nema oaze, da je gladna i žedna, da joj usputni razgovorčići s poljskim miševima i gušterima nisu previše pomogli. A susrela je i zmije. I baš kad je mislila da pada i da ne može više dalje, nakon tjedana-mjeseci-godina lutanja, hvataju je probodene ruke Pastira. Onako prljavu, šugavu, okrvavljenih nožica, punu krpelja i buha, slinavu, raširenih zjenica i sa šećerom vrijednosti 22, On je uzima na ramena i kreću natrag, ondje gdje pripada, u stado, u kuću Očevu. Zapravo, na ovome putu spoznaje da je ona pustinja bila blagoslov…

Čitajmo što Dobar Pastir savjetuje ovčicama koje:

– strahuju od uroka, vrački i čarki
– životare u raznim ovisnostima, dok mogu
– hrane se pornografijom i grafopornijom
– uništavaju sebe i svoje bogopsovkom
– zaluđuju se magijama
– uživaju u heavy-metalu
– prolaze kroz bračne krize
– kad ne uspije hodočašće, prelaze na lijevano olovo, kristale, crvene konce i jaja
– pomišljaju na abortus ili trpe posljedice istog
– gube se u pustinjama života
– muče se u boleštinama duha, duše i tijela
– vjeruju, a ne vjeruju, ovisno o temperaturi
– jako vole Isusa, jako ne vole časne i velečasne
– paralizirane su strahovima i depresijama
– žrtve su nasilja različitih vrsta
– nikad čule za Duha Svetoga, a očajnički Ga trebaju
– grče se na pojmove „seminar” i „karizmatsko”
– ne vide ništa dobro oko sebe
– misle da su sakramenti bioenergija
– šopaju se lijekovima za trigliceride
– ne mogu se odvojiti od sv. Interneta
– neće na misu, a slute apokalipsu
– nikad nisu bile na pašnjacima Bosanske Posavine

I još mnogo toga, taman za lutajuće, izgubljene i povratničke ovčice koje žele VIŠE od pukog vjerskog folklora i formalizama…

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, potražite “Ocjena knjige” na dnu članka. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Osnovne informacije

Naslov: Samo za stotu ovcu
Autor: o. Marko don Kornelione Glogović, OSPPE
Nakladnik: Figulus
Godina izdanja: 2012.
Jezik: hrvatski
Broj stranica: 264
Uvez: meki
Veličina knjige: 13,2 x 20,3 cm

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh