Foto: Shutterstock

Za petak 13. zasigurno malo tko da nije čuo kao i za pojave koje se vežu uz taj dan. Unatoč razvijenoj tehnologiji, poboljšanju života i nikada snažnijoj znanosti i znanstvenim postignućima – ljudi su i dalje praznovjerni. Zašto smo skloni vjerovanju u neke stvari koje nemaju podlogu u stvarnosti?

Petak 13. jedan je od najpoznatijih praznovjernih fenomena današnjice. Danas se grade zgrade i hoteli bez označenog 13. kata, neki nemaju niti sobu koja nosi taj broj. U nekim gradovima i državama ne postoje tramvaji i autobusi s brojem 13. Razlog tomu je pokušaj izbjegavanja navodne nesreće koju taj broj nosi, a neki ljudi imaju toliki strah od toga dana da postoji i stručni naziv za fobiju od petka 13. – paraskavedekatriafobija. Ljudi i dalje odbijaju vjenčati se na taj datum, odbijaju letjeti avionom ili planirati neki važan događaj.

Kulturalni antropolozi, etnolozi i folkloristi nisu uvijek složni kada je riječ o porijeklu praznovjerja vezanog uz broj 13 i petak. Ipak, ono u čemu se slažu je to da taj strah seže nekoliko stoljeća u prošlost, najčešće u doba srednjeg vijeka, iako neki idu i dalje, sve do biblijskih vremena. Neki od njih smatraju da nesreća broja 13 započinje od trenutka kada je trinaesti gost na Posljednjoj večeri izdao Isusa. Riječ je, naravno, o Judi Iškariotskom čija je izdaja bila uzrok Isusova razapinjanja na križ u petak. Cijeli srednji vijek obilježen je praznovjerjem da su broj 13 i petak nositelji nesreće.

Izbjegavanje broja 13 i strah od njega nije svojstven samo judeo-kršćanskim kulturama. Ova pojava bila je prisutna i kod starih Rimljana.

U srednjem vijeku bilo je rašireno vjerovanje da je broj 13 povezan s vješticama. Navodno se klan vještica sastojao od 13 osoba. Dalje, vjerovalo se da vještice izvode svoje rituale u vlastitom računanju godina koje završava s trinaestim punim mjesecom.

Postoji i srednjovjekovna legenda o tome da ako 13 ljudi sjedi za večerom, da će jedan od njih u sljedećih godinu dana umrijeti. Još jedna o takvih legendi je da ukoliko imate 13 slova u svome imenu (zajedno s prezimenom), imat ćete tzv. Đavolju sreću pa se kao argument ovoj tvrdnji navode ubojice i kriminalci, kao što su: Jack the Ripper, Charles Manson, Theodore Bundy, Albert de Salvo.

Kod starih Egipćana broj 13 predstavljao je nešto sasvim drugo. Oni su smatrali da se život sastoji od 12 faza i da trinaesta simbolizira fazu zagrobnog života. Broj 13 kod njih je dakle bio simbol smrti ali ne propadanja i nestajanja nego zagrobne slave. Smatra se kako se nakon nestanka staroegipatske civilizacije taj broj prenio u druge kulture kao broj koji označava smrt.

Drugi izvori pak nagađaju da je strah od broja 13 nastao iz patrijarhalnih društava i religija, jer je predstavljao ženstvenost. Broj 13 bio je cijenjen u pretpovijesnim religijskim kultovima kao simbol božice jer je odgovarao broju menstrualnih ciklusa u godinu dana (13X28 = 364).

Majka zemlja iz Lussela – 27 000 godina star crtež u blizini špilje Lascaux u Francuskoj često se navodi kao ikona matrijarhalne duhovnosti – prikazuje ženski lik koji drži rog u obliku polumjeseca s 13 usjeka na sebi. Kao što je solarni kalendar pobijedio nad lunarnim kalendarom – tako je pobijedio i „savršeni“ broj 12 nad „nesavršenim“ brojem 13.

Drevni hindusi su smatrali da je 13 ljudi okupljenih na jednom mjestu uvijek simbol nesreće.

Vikinzi su također imali svoju verziju priče oko nesreće vezane uz broj 13. 12 bogova bilo je pozvano na objed u Valhalli. Trinaesti, Loki, bog zla i pakosti bio je izostavljen s popisa ali je upao nepozvan na slavlje i tako je postao 13. gost. Loki je uzdigao pakao potičući slijepog boga zime Hoda, da napadne Baldera koji je bio miljenik bogova. Hod je uzeo koplje od imele koje mu je ponudio Loki i poslušno ga bacio na Baldera koji je bio na mjestu mrtav. Cijela Valhalla je tugovala za njim. I premda bi bio logičan zaključak „čuvajte se nepozvanih gostiju koji nose koplje od imele“,  drevni nordijski narodi su ovo shvatili kao poruku da je 13 ljudi na okupu velika nesreća.

Reputacija petka kao lošeg dana vezana je uz Knjigu Postanka. Navodno je onaj dan kada je Eva zavela Adama da jede sa stabla spoznaje bio petak. Prema tradiciji, veliki potop počeo je u petak, Bog je pomiješao jezike graditeljima babilonske kule u petak, Salomonov hram bio je uništen u petak i kao što je već spomenuto – petak je dan kada je Isus umro na križu.

U drevnom Rimu, petak je bio dan za smaknuća.

U engleskom jeziku riječ Friday (petak) korijene vuče iz nordijskog božanstva poznatog kao Frigg (božica braka i plodnosti) koje se štovalo šestog dana u tjednu ili Freya (božica seksa i plodnosti) koja se slavila petog dana. Nije sasvim utvrđeno po kojoj od ove dvije božice je petak dobio ime ali je najvjerojatnije da su se ispreplele obje tradicije i pretvorile se u svojevrstan mit.

Jedna od najpoznatijih teorija o nesreći koju nosi petak 13. potiče iz ne tako davnog doba, a vezana je uz smrt vitezova templara. Borbena sila koja je vladala Europom oko 200 godina, poznati red vitezova posvećenih Bogu koji su vodili ratove za Svetu zemlju protiv islamskih ratnika, postali su toliko moćni da su ih europski kraljevi i pape smatrali velikom opasnosti za njihov tron te su smatrali da je njihovo djelovanje dovelo podjednako do pada moći Crkve i srednjovjekovnih kraljevstava, pa se organizirala urota protiv Templara. 13. listopad 1307. bio je tako neslavan dan da će petak 13. postati sinonim za nesreću i zlu kob. Prema nagovoru Pape, službenici kralja Francuske Filipa IV. proveli su masovna uhićenja templara, te su njih nekoliko tisuća bacili u lance, optuživši ih za herezu, bogohuljenje, razne prijestupe i homoseksualnu praksu. Niti jedna od ovih optužbi nikada im nije dokazana, a templari su unatoč tome pretrpjeli velika mučenja, torture, prisilna priznanja prekršaja a veliki dio ih je mučen i spaljen na lomači.

Iako je očito kako je riječ o praznovjerju, znanstvenici su se pozabavili ovim pitanjem.

Stručnjaci za statistiku i obradu podataka u više su navrata isticali da ne postoji nikakva statistički značajna poveznica s petkom 13. i nesrećama. Broj nesreća, posjeti bolnicama, policijskih i vatrogasnih intervencija na ovaj datum nije ništa izraženiji nego na bilo koji drugi dan. Taj podatak dovoljno govori o tome koliko zapravo nesreće ima u tom danu – jednako koliko i u svakom drugom.

Izvor: Znanstvena panorama

Priredila Vedrana Prka