Foto: Shutterstock
Pitaš li se ikada kako će izgledati tvoj život?
Da. I ja.
Ali umjesto da budem znatiželjna, brinem se. Radim li ispravne stvari sada, da bih mogla biti tamo gdje trebam biti kada ostarim? Gdje želim biti kada ostarim? Radim li dovoljno? Družim li se dovoljno? Što ako se razbolim? Što ako mi se auto pokvari pa više neću moći plaćati račune i živjeti ovdje? Što ako izgubim svoj posao? Koji je moj plan? Što ako moja obitelj pogine u tragičnoj nesreći?
Koje ćeš ljude upoznati da će ti obogatiti život? Koja ćeš nova iskustva doživjeti? Što će te učiniti radosnim i nasmijati te? Kakve ćeš ljepote vidjeti?
U redu, moji su strahovi postali sve mračniji, ali što mogu kada se puno brinem. Pokušavam glumiti da sam optimist, ali duboko u sebi uvijek slutim da će sve krenuti po zlu. Kad si u dvadesetima (možda i tridesetima?), ideja da imaš cijeli život ispred sebe nije baš utješna. Gdje početi ako je cijeli život ispred tebe?
Sve su mi moje brige prošle glavom prošli mjesec. (…) Sjela sam i uzela knjigu koju mi je dao novi prijatelj. Otvorila sam jedno poglavlje i počela čitati. Naravno, bilo je o brizi. Ah! Bilo je tako dobro.
Autor piše da bismo, umjesto da se pitamo i brinemo o svim lošim stvarima koje se trebaju dogoditi te preispitujemo svaku odluku, trebali razmišljati o svim dobrim stvarima koje nas čekaju. Koje ćeš ljude upoznati da će ti obogatiti život? Koja ćeš nova iskustva doživjeti? Što će te učiniti radosnim i nasmijati te? Kakve ćeš ljepote vidjeti? Loše će se stvari uvijek događati, ali njihovo iščekivanje samo znači da ćeš ih dva pita proživjeti.
Hoću li iskusiti teška razdoblja i bol u svojem životu? Da, naravno. Hoću li donijeti lošu odluku koja će negativno utjecati na moju budućnost? Vjerojatno. Ali…
To me je natjeralo da stanem i razmislim u kakvom strahu živim. Hoću li iskusiti teška razdoblja i bol u svojem životu? Da, naravno. Hoću li donijeti lošu odluku koja će negativno utjecati na moju budućnost? Vjerojatno. Ali ako trošim svoju snagu zamišljajući svaki loš scenarij koji bi se mogao dogoditi, ne koristim dobro svoju snagu ni vrijeme.
Otkad sam pročitala poglavlje te knjige, svaki put kad sam u iskušenju brinuti o tome „što ako“, pokušavam ih okrenuti na dobro. Što će biti dobro ove godine? Koje će mi uspomene biti najdraže? I onda, zato što ne želim postavljati si visoka očekivanja, usredotočim se na sve što je bilo dobro prethodne godine. Razmišljam o najboljim dijelovima 2018. i o tome kako sam zahvalna za male i velike stvari koje su se dogodile.
Ako danas dobro živim, voleći i služeći ljudima koje susrećem, to je dobro iskorišten dan
I kada se pitam hoće li moja budućnost izgledati dobro, s cijelim životom ispred sebe, shvatim da su moje brige površne. Teško je procijeniti koliko je dobar moj život. S čijim životom uspoređujem svoj? Čiji život koristim kao mjerilo uspjeha?
Moj je život sada dobar. Ako danas dobro živim, voleći i služeći ljudima koje susrećem, to je dobro iskorišten dan. I što ako se svaki dan usredotočim na to? (…)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
