Protivnici pobačaja u SAD-u nisu već dugo doživjeli takav uspjeh kao što je zakonska zabrana pobačaja zvana „djelomično rođenje“. Možda se i stoga pobornici pobačaja ne mogu snaći u nastaloj situaciji te pribjegavaju jedino poricanju.

Nema tih slogana koji mogu umanjiti stravu i užas pobačaja nakon tzv. djelomična rođenja

Nakon godina stručnih vještačenja stotina liječnika i neuspjeha da se dokaže jedan jedini slučaj medicinske komplikacije koji bi se mogao otkloniti tzv. djelomičnim rođenjem, zagovornici pobačaja sada insistiraju na tome da je takav način pobačaja bezopasan za ženu.

Nakon što se je iz izbora u izbore ponavljala volja američkog naroda i nakon što je više od polovice država zabranilo takav pobačaj, njegovi zagovornici dalje se ponašaju kao da javnost želi pobačaj s djelomičnim rođenjem.

I nakon što su i legislativa i egzekutiva potvrdile zabranu pobačaja s djelomičnim rođenjem, protivnici zabrane nastavljaju obilaziti sebi sklone sudce i tražiti od njih da se suprotstave volji naroda i zapriječe odluke drugih dviju grana javne vlasti.

Vrijeme je za raščlambu. Nema tih slogana, retorike ili apstraktnog razmišljanja koje može umanjiti stravu i užas pobačaja nakon tzv. djelomična rođenja. Političari koji se izjašnjavaju da su „za izbor“ i uvijek se bore za svako moguće „pravo“ na pobačaj, u većini su se složili da takva vrsta pobačaja, jednostavno, ide predaleko. Najviše su tomu pridonijele debate koje su, prvi put, bile usmjerene na ono što se zbilja događa djetetu pri pobačaju. I koliko god bilo lako govoriti o „pravima, slobodama i izboru“, teško je govoriti o metodama ubijanja – toliko teško da su u nekim medijima doslovce odbili objaviti kako izgleda pobačaj djelomičnog rođenja.

Protivnici zabrane tog pobačaja gnjave cjelokupnu javnost svojim nastavljanjem bitke koju su već izgubili. Čiju se potporu nadaju zadobiti da bi se nastavila legalno nastavila takva strašna praksa? Ili se pak nadaju da će zavesti ljude i zadobiti potporu sloganima, prikrivanjem nasilja i podrivanjem sposobnosti Amerikanaca da vladaju sami nad sobom umjesto da nad njima vlada oligarhija saveznih sudaca?

Ironija je u tome što se je u cijeloj raspravi konačno našao temelj u borbi zagovaratelja i protivnika pobačaja u svezi s kojim se većina njih slaže i oko kojeg su suglasni čak i okorjeli zagovornici pobačaja. Ali oni najradikalniji podržavatelji pobačaja ne žele to prihvatiti, nego, kao i obično, optužuju borce „za život“ da stvaraju razdor.

Svi su pobačaji jednako strašni kao i onaj s djelomičnim rođenjem

Koji je onda sljedeći korak koji će Amerika poduzeti?

Prije svega, radikalni zagovaratelji pobačaja past će kao žrtve onoga na što je feministica Naomi Wolf upozorila riječima: „Mi možemo izgubiti samo svoje duše. Ustrajući na retorici o pobačaju u kojoj se ne spominje ni smrt ni život, svoja uvjerenja gradimo na samozavaravanju, lažima i izbjegavanju istine. Tako se stavljamo u opasnost da postanemo ono za što nas naši kritičari optužuju: jadni, sebični i destruktivni ljudi, koji s lakoćom govore o tome koliko je jeftin ljudski život.“ (Članak Naša tijela, naše duše, časopis The New Republic, 1995.)

Drugo, ako sudovi nastave i dalje izravno pobijati jasne, snažne i nedvosmislene odluke američkog naroda, morat ćemo se probuditi i ustati da vratimo moć u ruke naše vlade. Ne smijemo dozvoliti da i dalje interesi pojedinih skupina narušavaju zakonodavni sustav da bi postigli svoje ciljeve.

Treće, možda je rasprava o pobačaju djelomičnog rođenja dovela do novog načina gledanja na pobačaj – naime da se uzme u obzir ono što se zbilja događa pri pobačaju, umjesto da se zaobilazi sama bit.

„Tko odlučuje?“ Čitajući medicinska izvješća i proučavajući statistike o pobačaju općenito, otkriva se da su svi pobačaji jednako strašni kao i onaj s djelomičnim rođenjem.

Ako se počne zbilja tako promatrati, zagovornici „izbora“ naći će se u velikim poteškoćama.

Autor: Frank Pavone  (Catholic News Agency)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)